Dublin – Gotovo deset godina nije otplesao niti jedan korak, ali Michael Flatley i dalje razmišlja koracima od 35 udaraca u sekundi – brzinom kojom su mu nekoć osigurani plesački udarci priskrbili policu osiguranja na noge tešku 25 milijuna funti. U razgovoru u dublinskom hotelu InterContinental 67-godišnja zvijezda „Riverdancea” i tvorac spektakla „Lord of the Dance” otkriva kakav trag želi ostaviti, zašto je odustao od utrke za irskog predsjednika i koliko ga je koštao život „nogu od vatre”.
• Flatley se 1994. probio sedmominutnim nastupom „Riverdance” u pauzi Eurosonga. Nakon razlaza s produkcijom 1995. pokreće „Lord of the Dance”, „Feet of Flames” i „Celtic Tiger”, prodajući arene diljem svijeta. • „Moje je tijelo svaki put prolazilo 15 rundi boksa”, kaže. Oštećeni kralješci, pokidani mišići, puknuta rebra i operirani zglobovi danas ga podsjećaju na godine u kojima je nastupao i do 300 večeri godišnje. • Rak mu je dijagnosticiran 2023. Još prima terapiju, pa je, nakon razgovora sa sinom od 18 godina, odustao od moguće nezavisne kandidature na predsjedničkim izborima. „Trebala mi je potvrda savršenog zdravlja – a nemam je”, objašnjava. • Američki Irac iz Chicaga, sin građevinskih radnika koji su 1947. emigrirali u SAD, i dalje se budi uz dvije duple kave, pliva, potom juri na „power walk”. „U glavi mi brunda Ferrari Formule 1 kojeg ne mogu ugasiti”, priznaje. • Svoju energiju preusmjerava u nove projekte: lansirao je Flatley whiskey, slika platna pomoću ruku i nogu („prva izložba rasprodana je za sedmeroznamenkasti iznos”), a upravo je najavio 30. obljetničku turneju „Lord of the Dancea”. Onima koji mu govore da je „učinio sve” odgovara: „Tek se zagrijavam.”
Flatley se ponosi američkim odgojem i irskim korijenima. Na poziv Bijele kuće plesao je na inauguracijskom balu Donalda Trumpa („Kad te predsjednik tvoje zemlje zamoli da nastupiš, časno je reći: ‘Da, gospodine’”). Podjednako se hvali susretima s Mandelom, Obamom, Blairom ili Putinom, ne praveći političke distinkcije: „Poštujem autoritet, bez obzira na stranku.”
Plesni seks-apil i „swagger” – otkopčana košulja, raširene ruke, kosa Davida Hasselhoffa – nekad su mu osvajali publiku, ali privatno se, kaže, radije drži podalje od zrcala. „Ne trošim na to deset sekundi: operem zube, kažem ‘o Bože’ i idem dalje.”
Njegov motiv ostaje isti kao u garaži u Chicagu kad je kao tinejdžer 16 sati dnevno udarao po betonu: „Moram ostaviti trag. Na samrti želim reći: ‘Dao si sve od sebe.’”
Za sada, „feet of flames” ravnaju tempo drukčijim ritmovima – hladnim kupkama, čitanjem Joycea i povremenim zaronima u ledenu rijeku Blackwater. Ali Ferrari u glavi, priznaje, još nije parkirao: „U potrazi sam za svime. Zašto ne bih imao – sve?”