U prepunoj Galeriji Hermana pulski multimedijalni umjetnik Branko Gulin predstavio je katalog svoje istoimene izložbe iz 2024. godine i publici priredio večer u kojoj su se isprepleli umjetnost, performans i interakcija.
Glasni ritmovi, jarke boje i energična improvizacija obilježili su nastup Sanje Lađarević i Milana Medaka, uz potporu nekoliko glazbenih suradnika. U jednom trenutku pozornica se otvorila za publiku pa su posjetitelji, na Gulinov poticaj, zajedno s umjetnicima stvarali nove, spontano nastale radove.
Govoreći o nadahnuću, Gulin se osvrnuo na pokret dadaizma, naglašavajući da su „umjetnici i danas, kao i prije stotinu godina, često negdje po strani”. Dodao je kako su suvremeni pravci neraskidivo isprepleteni te da granice između njih odavno nisu čvrste.
U središnjem dijelu večeri umjetnik je iznio promišljanje o razlozima radikalnih zaokreta u umjetnosti 20. stoljeća: „Radikalne stavove u umjetnosti 20. stoljeća shvaćam kao rezultat kraha civilizacijskih vrijednosti u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Poraz ljudske svijesti, samosvijesti i savjesti uzrokovao je kod umjetnika negaciju do tada važećih vrijednosti i potrebu za otvaranjem novih prostora u kreativnom radu, što je dovelo do potpune promjene paradigme te preispitivanja umjetnosti i njezinih temelja. U mojim radovima i konceptima ready-made je zastupljen više kao pomoćno sredstvo šireg kreativnog pristupa u razradi ideja. Zato me sirovi ready-made ne zanima niti njegova upotreba u izvornom smislu kao nešto na čemu bih zaustavio svoj fokus i pažnju”.
Stručni kontekst performansu dali su povjesničar umjetnosti Marino Baldin te književnici Boris Domagoj Biletić i Branko Čegec, otvarajući raspravu o prepletanju vizualne umjetnosti i književnosti.
Večer je završila neformalnim druženjem publike i izvođača, a Galerija Hermana još jednom se potvrdila kao prostor koji potiče hrabre umjetničke eksperimente i dijalog s publikom.