Mitski Matokit, strmi čuvar Vrgorske krajine, ponovno je bio pun života. Proteklog vikenda stazu prema Svetom Roku (1 062 m) ispunili su članovi HPD-a „Vrlosinj” iz Ljubuškog, društva koje u nepune tri godine okuplja sve širu lepezu zaljubljenika u planine.
„Mi smo društvo koje raste iz godine u godinu; cilj nam je očuvati prirodu za buduće generacije”, kazao je predsjednik Mirko Herceg i najavio akciju pošumljavanja opožarenih površina u Ljubuškom ove subote.
Herceg se Matokitu rado vraća – ovo mu je, kaže, već četvrti uspon s društvom: „Planinu gledam svako jutro s prozora. Bila je moj prvi ozbiljan bijeg u visine.” Ljubušaci vjeruju da se barem jednom u životu treba popeti na ovaj greben dug 8,5 kilometara, s kojeg puca vidik prema srednjodalmatinskim otocima pa sve do Mostara.
Na stazi je došlo i do slučajnog susreta – ekipi iz Ljubuškog pridružili su se članovi sinjskog PD-a „Svilaja”. Nakon zajedničkog odmora i fotografije, svatko je nastavio svojim putem, ali planinarsko druženje dodatno je naglasilo privlačnost planine čije se ime vuče iz latinskog Monte Acutum – oštra planina.
Matokit je generacijama služio kao prirodna meteorološka postaja: „kapa” od oblaka donosila je kišu, crvenilo pri zalasku najavljivalo buru, a zimska „zamućenost” vrha – snijeg. I sam Tin Ujević, rođen u podnožju, bilježio je njegovo mitsko ozračje.
Ljubav prema tom kamenom svjedoku vremena Herceg želi podijeliti i šire. „Ljubuški će u kolovozu biti domaćin Dana planinara. Pozivam sva planinarska društva iz Dalmacije da nam se pridruže – bit će nam čast”, zaključio je.
U vremenu satelitskih prognoza Matokit i dalje nudi nešto što aplikacije ne mogu: osjećaj bistrine, tišine i pogleda koji oduzima dah – razlog više da se, jednako kao i Ujević, još jednom popnemo iznad oblaka.