Kanadska književna ikona Margaret Atwood u tjednu u kojem je proslavila 86. rođendan predstavila je svoje dugo najavljivano „memoir of sorts” pod naslovom „Book of Lives”. Riječ je o više od 600 stranica sjećanja koja obuhvaćaju djetinjstvo provedeno u kanadskim bespućima, bogatu književnu karijeru s više od 50 naslova te intimnu tugu nakon smrti životnog partnera Graemea Gibsona 2019. godine.
Atwood, čije su „Sluškinjina priča” i njen nastavak „Testamenti” zajedno s drugim djelima prodani u milijunskim nakladama, novom knjigom nastavlja propitivati moć, povijest i okoliš – teme koje istražuje još od ranih 70-ih. Autorica pritom odbija ulogu proročice, premda joj se često pripisuju „vidovnjački” talenti otkako je 2008. u eseju „Payback” prilično točno naslutila financijski slom. „Da sam doista proročica, odavno bih pokupovala sve dionice”, znala je našaliti se.
U „Book of Lives” Atwood piše i o: • obiteljskoj fascinaciji prirodoslovljem – otac je bio entomolog, pa danas bez problema raspoznaje migracijske obrasce ptica, • znanstvenom skepticizmu začinjenom povremenim oslanjanjem na gatanje iz dlana, • prijateljstvima i trzavicama s književnim suvremenicima, • dvojbama oko titule „feminističke ikone”, jer, kako kaže, čitatelji od nje očekuju „pravu stvar za žene” u svakoj zamislivoj situaciji.
Poznata po izravnosti, autorica se u razgovorima s istaknutim umjetnicima i intelektualcima – od Ai Weiweija do Rebecce Solnit – ne ustručava dotaknuti osjetljive teme: stanje demokracije, ekološke krize ili, kako sama priznaje, najbolji recept protiv mamurluka. Jednako strastveno podržava mlade autore i okolišne inicijative te svake godine putuje na Arktik i Pelee Island kako bi promatrala selidbu ptica.
Unatoč globalnoj slavi – televizijska adaptacija „Sluškinjine priče” 2017. gurnula ju je u status pop-fenomena – Atwood ostaje oprezna prema idolopoklonstvu. „Ne ljutite je, ili ćete živjeti vječno”, stoji u posljednjoj posveti njezine nove knjige, podsjećajući da se iza nenametljive kanadske pristojnosti krije britka oštrica.
Objavljivanjem „Book of Lives” Atwood potvrđuje da njezin kreativni kompas ne posustaje: ostaje oštra kritičarka patrijarhata i klimatske neodgovornosti, a zahvaljujući dugom životnom iskustvu – kako ističe jedna od njenih sugovornica – sada posjeduje i potrebnu vremensku distancu da naše doba sagleda bez zadrške.