Manfred Weber, predsjednik Europske pučke stranke (EPP) i njemački eurozastupnik, ovoga je ljeta dobio neobično izdašno povećanje plaće na funkciji u samoj stranci. Prema najnovijoj javnoj prijavi, njegova stranačka primanja porasla su za 17 %, sa 169 440 na 197 832 eura godišnje – što je skok od 28 tisuća eura.
Kad se tome doda oko 132 000 eura koliko prima kao član Europskog parlamenta, Weber sada raspolaže s ukupno gotovo 330 000 eura bruto godišnje, bez uračunatih posebnih naknada. Većina tog iznosa financira se javnim novcem, jer se stranački budžet EPP-a puni iz europskih sredstava.
Šef Weberova kabineta Tom Vandenkindelaere tumači da je korekcija nastala „u skladu s belgijskom pravnom indeksacijom plaća”. Belgijski sustav doista propisuje godišnje usklađenje privatnih plaća s inflacijom, no ta se obveza ne odnosi na političke dužnosnike poput predsjednika paneuropske stranke. Ipak, na lipanjskoj sjednici političke skupštine EPP-a članovi su jednoglasno prihvatili da se Weberova plaća retroaktivno uskladi s inflacijom za posljednje tri godine, uz napomenu da se u tekućem mandatu može dizati jedino putem indeksacije.
Zanimljivo je da 2023., kad je belgijska inflacija dosegnula 11 %, stranka nije primijenila indeksaciju. Odluka o tromjesečnom „nadoknađivanju” inflacije stiže tek nakon Weberova reizbora.
Dok je predsjednikova plaća rasla, dio zaposlenika EPP-a suočio se s degradacijama i sniženjem primanja, potvrđuju izvori iz same stranke. Nekoliko je djelatnika nakon stranačkog kongresa u Valenciji zamoljeno da prihvati niže pozicije i time manje plaće; nekolicina je pristala, a pregovori s drugima još traju. Istodobno su, tvrdi isti izvor, pojedinci s „jakim političkim vezama u Madridu” – promaknuti.
Za razliku od Webera, nova glavna tajnica EPP-a Dolors Montserrat odbila je primati drugu plaću. U svojoj financijskoj izjavi navela je da će joj se pokrivati troškovi putovanja te isplaćivati dnevni dodatak od 350 eura onim danima kada ne koristi sličnu paušalnu naknadu Europskog parlamenta.
Povećanje primanja i paralelno smanjenje plaća dijelu osoblja otvaraju pitanje jednakog tretmana unutar najveće europske stranke, ali i šire rasprave o transparentnosti trošenja javnog novca u EU-institucijama.