Na brezama u samom središtu Belog Manastira ovih dana ponovno boravi nekoliko desetaka malih ušara. Ornitolozi objašnjavaju da okupljanje ove strogo zaštićene vrste usred naselja nije iznimka, nego uobičajena zimska strategija.
„Sove ne ometaju nikoga, tihe su po cijeli dan, pa mnogi i ne znaju da postoje, a noću odlaze u lov”, podsjeća ornitolog Tibor Mikuška. Prema njegovim riječima, ptice danju miruju u „spavalištima”, a čim padne mrak sele na okolne poljoprivredne površine gdje love glodavce, prirodno suzbijajući njihovu brojnost.
Zašto baš gradske krošnje? • u naseljenim sredinama zimi je često stupanj–dva toplije nego na otvorenim poljima; • visoka stabla pružaju zaklon od grabljivica; • korzo u večernjim satima ostaje gotovo pust pa je buka minimalna.
Ipak, pirotehnika tijekom blagdana zna ih otjerati, pa se nakon božićnih i novogodišnjih eksplozija često nakratko presele. Klimatske promjene, dodaje Mikuška, poremetile su i njihovo gniježđenje – mladunci se ponekad izlegu čak u studenome ili prosincu.
Preseljenje iz školskog parka Prije nekoliko godina male su ušare zimovale u parku osnovne škole, no masovno uklanjanje vrana natjeralo ih je da potraže mirnije krošnje – svega kilometar sjeverozapadno, na trg prepun breza.
Baranja broji dvadesetak takvih zimovališta – od Karanca i Kneževih Vinograda do Kopačeva, Bilja i Darde – dok ih je na području Osijeka zabilježeno čak devet. Sova mala ušara proglašena je „pticom godine 2022.”, a stručnjaci apeliraju da se ne uznemirava: nije agresivna, a jedna jedina može tijekom zime uloviti stotine miševa.
Građanima ostaje samo – podići pogled. Možda će na golim granama ugledati nove, neprimjetne susjede koji gradu donose tiho, ali dragocjeno zimovanje.