Derutna pročelja, napuknuti krovovi i zapuštene fasade već su godinama dio svakodnevice na zadarskom Poluotoku. Građani i turisti prolaze pokraj objekata iz kojih se, osobito za vjetrovitog vremena, može odlomiti komad žbuke ili crijepa.
Statičar Alen Sorić objašnjava da je najveći problem trošno drvo i vlaga: „Drvo je jako osjetljivo, drvo gubi svoja svojstva, pogotovo u slučaju kad ima vlage … jako puno toga je u lošem stanju.” Dodaje kako su neki rokovi trajnosti odavno istekli i da „postoje zgrade koje su stvarno opasne za ući u njih, a kamoli ih koristiti”.
Grad priznaje da su štete velike, a sanacija skupa, ponajprije zbog neriješenih vlasničkih odnosa. Gradonačelnik Šime Erlić najavio je pokretanje natječaja kojim će se pokušati uključiti privatne vlasnike i upravitelje zgrada: „Naš je cilj … u suradnji s našim konzervatorima da krenemo u uređenje pročelja, fasada ili popravaka koji mogu uljepšati izgled same zgrade.” Objavu natječaja gradska uprava planira „uskoro”.
Prolaznici svaki dan svjedoče opasnosti. Barbara priznaje da po jakom vjetru „nikad ne znate hoće li vam doletjeti nešto u glavu”, dok Neda kratko upozorava: „Ovo je toliko staro da se samo može izvrnuti jedan dan.”
Sliku grada brine i turistički sektor. Direktorica Turističke zajednice grada Zadra Iva Bencun podsjeća da posjetitelji prihvaćaju da su „stare zgrade donekle derutne”, ali ističe kako je „ljepše vidjeti uređene fasade”.
Dok se čeka raspisivanje natječaja, trošna pročelja i urušeni krovovi ostaju podsjetnik da neriješeni vlasnički odnosi i duga odsutnost ulaganja mogu postati prijetnja sigurnosti – i domaćih, i gostiju.