Južna trećina Marjana već se gotovo 40 godina vodi kao park-šuma, iako vlasnici ističu da je riječ o oko 50 hektara privatnih poljoprivrednih parcela. Predsjednik udruge Vlasnici zemljišta na Marjanu Ivan Peršić ponovno je otvorio pitanje neprikladne zaštite i pozvao na usklađivanje katastarskog stanja i zakonskog režima.
Peršić podsjeća da je Marjan 1988. uvršten među 27 hrvatskih park-šuma, ali upozorava da zakonska definicija – „prirodna ili sađena šuma veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji” – na sporne parcele ne odgovara.
„Marjan, odnosno njegova južna trećina, nije šuma. Unatoč tome, to se područje uporno štiti kao park-šuma”, kaže Peršić, naglašavajući da se na taj način poljoprivredno zemljište ograničava pravilima predviđenima za šumski prostor.
Vlasnici, tvrdi, ne osporavaju potrebu zaštite Marjana, osobito kao kulturnog krajolika, ali traže „preciznije razgraničenje između šumskih i poljoprivrednih zona”. Spremni su, dodaje, prihvatiti ograničenja koja proizlaze iz zaštite krajobraza, ali ne i ona koja se temelje na „pogrešnoj klasifikaciji”.
Kao dokaz navodi niz primjera uz Jadran – od Velike i Male Petke u Dubrovniku do Zlatnog rta u Istri – gdje su park-šumama obuhvaćene isključivo stvarne šumske cjeline, dok su susjedne obradive površine izuzete iz režima. Posebno ističe Pod Javori kao model koji „najbolje pokazuje kako bi se slične situacije trebale rješavati”.
„Dok god se Marjanom ne počne upravljati prema stvarnom stanju, a ne prema zastarjelim zakonskim okvirima, problem neće biti riješen. Rješenje nije u ignoriranju stvarnosti, nego u usklađivanju zaštite s onim što prostor uistinu jest – i tu smo spremni biti partner”, zaključuje Peršić.
Udruga vlasnika najavljuje nastavak pritiska na lokalne i državne institucije kako bi se prostorni planovi prilagodili stvarnim namjenama zemljišta i uskladili s aktualnim propisima o zaštiti prirode.