Tihi i pouzdani Dino Perić uskoro će staviti točku na desetljeće provedeno u plavom dresu. Stoper rođen 1994. u Osijeku stigao je u Dinamo 2013., brusio formu na posudbama u Sesvetama i Lokomotivi, a 2016. debitirao je za prvu momčad. Visina, odličan skok i neobično sigurna tehnika brzo su ga pretvorili u standardnog člana obrane, a navijačima je ostao upisan kao moderni branič koji ne paničari s loptom.
Najemotivniji trenutak dogodio se 6. studenoga 2019. kada je Dinamo protiv Šahtara u 89. minuti vodio 3:1, pa u sudačkoj nadoknadi primio dva gola. Slika Perića kako u suzama stoji pod dresom, dok ga tješi vatrogasac, postala je simbol bolne večeri koju navijači i danas spominju.
Zima 2020. nudila mu je transfer u Werder Bremen vrijedan oko 10 milijuna eura, ali odlučio je ostati još pola sezone. Ubrzo je stiglo najveće iskušenje: puknuće prednjeg križnog ligamenta u veljači 2020. na Gradskom vrtu. Povratak je, nakon 225 dana, koincidirao s odgođenim Europskim prvenstvom, no novo-stari problemi s mišićima i zglobovima postali su začarani krug. Čim bi uhvatio kontinuitet, stigla bi „sitna“ ozljeda koja bi ga opet vratila na terapije.
Perić je za Dinamo odigrao 184 službene utakmice, osvojio 12 trofeja i upisao jedan nastup za Vatrene – sjajnu partiju protiv Slovačke kojom je Hrvatska potvrdila plasman na Euro. Statističari procjenjuju da je zbog ozljeda propustio više od 150 susreta, a posljednji put na terenu vidjeli smo ga u prosincu 2024. na Poljudu, kad ga je Nenad Bjelica gurnuo u napad u očajničkom lovu na pogodak.
Klub je razmišljao o prebacivanju Perića u drugu momčad kao mentora mladima, no liječničke procjene govore da bi i to bilo preveliko opterećenje. Stoga će 31-godišnjak vjerojatno zaključiti profesionalnu karijeru, možda odigrati koju laganiju utakmicu u nižim rangovima, ali ozbiljan nogomet više nije opcija.
Za igrača koji je nastupio u Ligi prvaka, nosio kockasti dres i ostavio srce na Maksimiru, oproštajna utakmica u posljednjem kolu HNL-a nameće se kao minimum poštovanja. One davne suze zbog Šahtara sada bi mogao zamijeniti pljesak cijelog stadiona – priznanje ratniku čije je tijelo reklo „dosta“, ali čije će ime ostati upisano u modernu povijest Dinama.
