Redatelj Paolo Magelli ističe se kao strastveni čitatelj Antona Pavloviča Čehova i autor koji je od glumica i glumaca često tražio naizgled nemoguće izvedbe. U njegovu se pristupu Čehovljevi tekstovi doživljavaju ne samo kao kazališni predlošci, nego i kao izazov sceni i izvođačima.
Istodobno, postoje i osobne vizije ljudi iz kazališnih krugova da bi, uz dostatna sredstva, bilo moguće ostvariti potpuni niz od petnaest Čehovljevih drama. Uspomena na velika bogatstva – poput onih Branka Roglića ili Emila Tedeschija – otvara prostor maštanju: što bi se dogodilo kada bi se netko zaista usudio uložiti u sve Čehovljeve scenske komade?
Čehov je napisao četrnaest drama za kazalište, a „Drama bez naslova”, poznata i kao „Platonov”, nakon što ju je autor isprva odbacio, ipak je sačuvana i objavljena poslije njegove smrti. Nekim je djelima ostavio neizbrisiv trag uz klasični status u svjetskom teatru, dok su neka ostala u rubnijem kanonu. Međutim, želja da se svi ti tekstovi objedine u jedinstven projekt ostaje zanimljiva ideja – posebice kada se ima na umu Magellijev pristup, koji kombinira veliku odanost originalu s visokim zahtjevima prema izvođačima.
Prema ovim razmišljanjima, potpuna realizacija svih petnaest Čehovljevih drama mogla bi produbiti odnos publike i umjetnika te istaknuti slojevite teme dobra i zla u Čehovljevu opusu. Iako ostaje tek maštovit prijedlog, on svjedoči o stalnoj privlačnosti Čehovljevih tekstova, koji i dalje nadahnjuju redatelje, glumice, glumce i publiku diljem kazališnog svijeta.