BRUXELLES – Neformalni „medeni mjesec” između Emmanuela Macrona i novog njemačkog kancelara Friedricha Merza izrodio je prvi konkretan plod: drastično razvodnjen prijedlog EU-ova zakona o odgovornosti u lancima opskrbe.
Europske su države početkom tjedna u rekordnom roku podržale tekst koji će, ako ga potvrde Vijeće i Parlament, obvezivati manje od 1 000 tvrtki – samo one s više od 5 000 zaposlenika i 1,5 milijardi eura prihoda. Izvorni prijedlog Komisije iz veljače 2022. ciljao je desetke tisuća poduzeća i najavljivao obvezu provjere kršenja ljudskih prava i ekoloških standarda duž cijelog lanca.
„Prvo je to uspješno djelo francusko-njemačkog para”, pohvalio se anonimni dužnosnik francuskog ministarstva gospodarstva, potvrđujući da su se Pariz i Berlin usuglasili oko međusobnih ustupaka. Francuska je inzistirala na visokom pragu za primjenu, a Njemačka je zauzvrat izborila ublažavanje odredbi o građanskoj odgovornosti kompanija.
Macron i Merz u javnosti su otišli i korak dalje. Merz je u Bruxellesu tražio „potpuno ukidanje” propisa, dok je Macron na skupu izvršnih direktora u Versaillesu poručio da bi se direktiva trebala „ne samo odgoditi, nego skinuti s dnevnog reda”.
Takav zaokret potvrdio je novi pro-biznis kurs dvaju najvećih gospodarstava Unije. Za Macrona je to svojevrsni salto: Francuska je 2022. tijekom predsjedanja Vijećem EU-a zagovarala stroga pravila, a sama ima nacionalni zakon o korporativnoj dužnoj pažnji. Sada pak predvodi zahtjeve industrije za što tanjim propisom.
Brzina kojom je tekst preoblikovan iznenadila je promatrače. „Nikad nisam vidio da se u Bruxellesu zakon donosi ovako brzo”, rekao je Richard Gardiner iz organizacije ShareAction, upozorivši da se proces „pretvorio iz tehničkog u impulzivni, vođen osobnostima”. Njegova je organizacija među onima koje se pitaju ima li „uopće smisla” usvajati tako oslabljen dokument.
Zakonski prijedlog dio je tzv. omnibus paketa Komisije kojim predsjednica Ursula von der Leyen nastoji smanjiti birokratsko opterećenje poduzeća i odgovoriti na pritiske zbog usporenog gospodarstva, deindustrijalizacije i trgovinskih ratova. Novi pragovi za izvještavanje o održivosti već su isključili 80 % europskih tvrtki, a kompromis Pariza i Berlina od lanca-zakona čini još uži filter.
Unatoč kritici civilnog društva, politički otpor gotovo je utihnuo. U Njemačkoj su se socijaldemokrati, sada mlađi partner u koaliciji s Merzovim demokršćanima, zadovoljili obećanjem da će se „smanjiti administrativno opterećenje, a istodobno učinkovito štititi ljudska prava”. U Francuskoj su tek pojedini Macronovi saveznici prigovorili da se zelene i socijalne ambicije žrtvuju zarad gospodarske deregulacije.
Hoće li oslabljena direktiva ipak preživjeti europski zakonodavni maraton ili će, kako priželjkuju najmoćnije članice, nestati u ladici, postat će jasno u mjesecima pred nama. Za sada ostaje činjenica da su Pariz i Berlin demonstrirali novu, čvrstu osovinu – i to na štetu ambicioznih planova za etičnije lance opskrbe u Europi.
