Hrvatska se još jednom nametnula kao uzoran korisnik europskih fondova. Prema riječima hrvatske članice Europskog revizorskog suda (ERS) Ivane Maletić, država je među tri najuspješnije članice u povlačenju i korištenju sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), a kohezijsku omotnicu za razdoblje 2014.–2020. iskoristila je – do zadnjeg centa.
„U višegodišnjim revizijama kohezijske politike u Hrvatskoj nije pronađena nijedna kvantificirana pogreška”, naglašava Maletić. Domaći sustav kontrola i revizije, prema posljednjem izvješću ERS-a, služi kao primjer dobre prakse zahvaljujući brzom otklanjanju nepravilnosti poput sukoba interesa ili dvojbenih obračuna pojednostavljenih troškova.
S druge strane, Europska komisija šestu godinu zaredom prima negativno mišljenje o rashodima proračuna. ERS upozorava na prezaduženost i manjak transparentnosti, osobito u sklopu RRF-a. Dug Unije, potaknut pandemijskim zaduživanjem, krajem 2024. narastao je na 601,3 milijarde eura, a do 2027. mogao bi premašiti 900 milijardi. „To će neminovno pritisnuti buduće proračune, smanjiti sredstva za pojedine politike ili dovesti do novih nameta gospodarstvu”, upozorava Maletić.
Novo sedmogodišnje financijsko razdoblje (2028.–2034.) već se kroji po uzoru na RRF. Maletić savjetuje da Hrvatska što prije izradi nacionalne i regionalne planove, uz sudjelovanje lokalne samouprave, poduzetnika, znanosti i civilnog društva. Posebnu priliku vidi u budućem Fondu za konkurentnost, „koji će biti poprilično velik”, pa se istraživači i tvrtke pozivaju na stvaranje međunarodnih partnerstava.
ERS istovremeno zahtijeva potpunu transparentnost: javno objavljivanje ne samo krajnjih korisnika iz javnog sektora, nego i privatnih izvođača radova i pružatelja usluga. Tako bi se, poručuje Maletić, spriječila koncentracija europskog novca u uskom krugu povezanih tvrtki i ojačalo povjerenje građana u institucije.
Dok Bruxelles traži način kako vratiti sve veći dug i istodobno financirati obranu, inovacije i zelenu tranziciju, Hrvatska pokazuje da se europski novac može trošiti bez greške – pod uvjetom da kontrole ostanu čvrste, a planovi realni i uključivi.