Doc. dr. sc. Luka Janeš s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu smatra da se razmjerno velik broj klimatskih skeptika hrani „stalnim medijskim bombardiranjem” i nekritičkim oslanjanjem na internetske tražilice i društvene mreže.
„Jednom kad se uđe u logičku mrežu teorija urote, sve u njoj može imati smisla”, upozorava Janeš i dodaje kako među uglednim znanstvenicima gotovo da i nema poricatelja klimatskih promjena jer „znanost podrazumijeva provjerene činjenice i metodološku ispravnost”. Skepsu, kaže, pokreće senzacionalizam, a ne znanje.
Problem vidi i u ekološkom aktivizmu. Mnoge inicijative, ističe, ostaju na pilotskoj razini, bez dugoročnog proboja u institucije. „Mnogo je galame, prozivanja, klikova i senzacija, a zapravo malo ‘meda u praksi’.“ NGO-e optužuje za „proračunatu galamu”, osobito u Zagrebu, gdje im financiranje od Grada, kako tvrdi, umanjuje kritičnost prema gradonačelniku, bivšem kolegi iz istog sektora.
Janeš odbacuje tezu da se ekološka kriza može riješiti samo ukidanjem kapitalizma i drži pogrešnom poveznicu između okolišne borbe i isključivo „lijevih radikalnih opcija”. „Ne bi li bilo logičnije da se i ‘desnije’ stranke, kojima je domovina prioritet, snažnije uključe u zaštitu tla, rijeka i zraka?” pita se.
Velik potencijal vidi u religijskim zajednicama. Posebno izdvaja Katoličku crkvu, pozivajući se na Sv. Franju Asiškog i encikliku Laudato Si, uvjeren da će se „duhovne perspektive” snažnije uključiti u ekologiju. „Dubinska ekologija puno je pragmatičnija nego plitka”, zaključuje, oslanjajući se na misli norveškog filozofa Arnea Naessa.