Ideja o novom Zakonu o financijskoj ravnoteži, koji bi omogućio ranije i izdašnije povlačenje štednje iz drugog mirovinskog stupa, izazvala je lavinu neslaganja u stručnim krugovima, iako još nema službenog prijedloga u proceduri.
Jedan od najglasnijih kritičara je makroekonomist Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb. On upozorava da bi liberaliziranje isplate štednje dokinuo temelje reforme započete 2002. godine.
„Postojeći model sprječava rizično ponašanje i pretjeranu potrošnju. Ako se to ukine, otvaraju se vrata zahtjevima da se štednja troši za bilo što”, naglasio je Lovrinčević.
Ključne zamjerke:
- Teret za državni proračun – Građani bi u mirovinu ulazili bez ikakvih ili s vrlo malim iznosima kapitalizirane štednje, pa bi se obveza isplate mirovina ponovno potpuno prebacila na prvi stup i državu.
- Korist za banke – Banke, koje su ujedno vlasnici mirovinskih fondova, rješavale bi rizik sve većeg broja nenamjenskih kredita plasiranih preko digitalnih platformi. „Ovime bi se banke prije ozbiljnog pogoršanja naplate kreditâ naplatile iz štednje građana”, tvrdi Lovrinčević.
- Priznanje neuspjeha – Prihvaćanje zakona de facto bi značilo priznanje da mirovinska reforma nije uspjela i da se u budućnosti ne mogu očekivati ozbiljniji prinosi mirovinskih fondova.
U Hrvatskoj je trenutačno dopuštena jednokratna isplata do 20 % sredstava pri odlasku u mirovinu, a ukupan iznos kapitalizirane štednje u drugom stupu krajem svibnja 2025. bio je 24,3 milijarde eura. Lovrinčević podsjeća da su ti iznosi privatna imovina osiguranika koja se, pod određenim uvjetima, nasljeđuje.
Iako slični modeli ranijeg povlačenja postoje u pojedinim anglosaksonskim zemljama gdje drugi stup nije obvezan, hrvatski kritičari drže da bi takav potez bio „društveno neodgovoran” i doveo do destabilizacije ionako krhkog sustava mirovinskog osiguranja.
Strukovna udruženja i regulatori zasad šute, a nepoznat je i autor samog prijedloga. Lovrinčević vjeruje da je prijedlog „sofisticirano pušten u javnost“ kako bi se odmjerio otpor, bez preuzimanja političkog rizika.
Ostaje za vidjeti hoće li kontroverzni plan uopće ući u formalnu raspravu ili će ostati tek probni balon uoči novih političko-ekonomskih preslagivanja.