Debitantski dugometražni film litvanske redateljice Saule Bliuvaite – snimljen u suradnji s direktorom fotografije Vytautasom Katkusom – stiže s reputacijom jednog od najzapaženijih ostvarenja prošlogodišnjeg Locarna, gdje je osvojio glavnu nagradu žirija kojim je predsjedala austrijska autorica Jessica Hausner.
Radnja je smještena u siromašna predgrađa Kaunasa, a prati dvije tinejdžerice koje spas od svakodnevice traže u obećanju međunarodne manekenske karijere. Vesta Matulyte tumači Mariju, povučenu djevojku s tjelesnim invaliditetom koja živi s bakom jer se majka bori s vlastitim problemima. U školi postaje meta vršnjačkog nasilja, no na kraju se sprijateljuje s Kristinom (glumi je Ieva Rupeikaite), djevojkom podjednako željnom bijega.
Zajedno se odazivaju na oglas tzv. „manekenske škole” koja, uz obećanja modnih putovanja po Aziji i Sjedinjenim Državama, od kandidatkinja traži da unaprijed plate fotosession i nejasne „administrativne troškove”. Roditelji pritom moraju potpisati ugovor kojim pristaju da kćeri rade besplatno dok dug ne bude otplaćen – očita podloga za financijsko i seksualno iskorištavanje.
Bliuvaite priču ispisuje bez melodrame, koristeći statične total-kadrove i ambijentalne prizore koji naglašavaju otuđenost likova. Kritičari su njezin pristup usporedili s filmovima Ulricha Seidla i Jessice Hausner, dok tematika podsjeća na švedski „Pleasure” i danski „Holiday”.
Film provocira nizom potresnih detalja: Kristina sebi probija jezik, a u jednoj od najupečatljivijih scena gutanjem trakavice nastoji smršavjeti – jeftinijom, ali neusporedivo opasnijom opcijom od popularnih lijekova za mršavljenje. Vizualni motivi, poput Marijine majice s likom Marilyna Mansona ili očevog natpisa „Queen Elizabeth II Rest In Peace”, dodatno pojačavaju osjećaj apsurda u okruženju bez perspektive.
Povremeno gledamo djevojke kako u muljem obraslom polju uvježbavaju hod pistom: desetak koraka naprijed, zaustavljanje, trzaj kukom, okret i povratak. Ta koreografija postaje simbol prisile pod kojom se nalaze – elegantna poza kojom prikrivaju duboku nesigurnost i glad za izlazom.
„Toxic” predstavlja uznemirujuće, ali stilski dotjerano upozorenje na cijenu kojom siromašne zajednice plaćaju snove o glamuru. Premda Bliuvaite ne nudi laka rješenja, film ostavlja jasan dojam: u industriji koja trguje „seksualnim kapitalom” djeca su često prva i najnezaštićenija žrtva.