ZAGREB – Dvorana Vatroslava Lisinskog 9. studenoga ponovno je odzvanjala zvukom tambura, ali i tihim jecajima publike. Najbolji hrvatski tamburaši, publici još poznati kao Zlatni dukati, održali su svoj sada već tradicionalni studeni koncert, četvrti zaredom u glavnome gradu.
Najemotivniji trenutak večeri stigao je kad je orkestar zasvirao „Prijatelju moj”. Pjesmu su članovi posvetili preminulom kolegi Mirku Gašparoviću, koji je iznenada umro u rujnu. Okupljenima se tada obratio frontmen Stanko Šarić:
„Ja vas molim, to je sve što možemo, molim vas jedan aplauz za našeg Mirka i druge naše pokojne kolege.”
Publika je ustala i dugi pljesak ispunio je dvoranu. Na sceni su se tamburaši prisjetili i bivših članova sastava – Marijana Majdaka, Krešimira Stipe Bogutovca te Hrvoja Majića – koji su, poput Gašparovića, ispisali povijest benda.
Na društvenim mrežama ubrzo su se pojavile snimke emocijama nabijenih trenutaka. Posebno je odjeknula izvedba balade „Divne godine”, uz koju su mnogi zapisali da na pozornici „netko fali”.
Najbolji hrvatski tamburaši više od 35 godina stvaraju glazbenu baštinu koju su prigrlile generacije ljubitelja tambure. Nakon Gašparovićeve smrti bend je zahvalio kolegama koji su tamburama u Štitaru ispratili glazbenika na posljednji počinak, nazvavši rastanak „tužnim, dostojanstvenim i duboko emotivnim”.
Lisinski je ovoga studenoga potvrdio: praznina iza Mirka Gašparovića velika je, ali tambura još uvijek spaja – u sjećanju, pljesku i pjesmi.