Međunarodna zajednica već desetljećima slovi kao jamac stabilnosti, no prema riječima politologa Admira Lisice, taj se konstrukt posljednjih godina ozbiljno klima.
„Tromi i kontroverzni odgovori na krizna žarišta diskreditirali su kolektiv geopolitičkih aktera”, kaže doktorand sarajevskog Fakulteta političkih nauka i direktor Centra Geopol. Pojašnjava da su se Sjedinjene Američke Države nametnule kao predvodnik još nakon Drugoga svjetskog rata, dok su europske sile ostale zaokupljene vlastitim rivalstvima. Danas se, međutim, razlika unutar osi SAD – Europska unija – Velika Britanija produbljuje, a svijet tone u „vrijeme nestabilnosti”.
UN bez težine Ruska invazija na Ukrajinu i izraelska ofenziva u Gazi dodatno su, tvrdi Lisica, pokazali nemoć Ujedinjenih naroda. „Potrebna je ozbiljna reorganizacija kako bi UN zadržao kredibilitet”, napominje, podsjećajući da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan još prije nekoliko godina pozvao na reformu sustava u knjizi „Pravedniji svijet je moguć”.
Diplomacija u drugom planu Lisica smatra da se razlike među velikim silama rješavaju silom, a ne pregovorima. „U prednosti je onaj koji ima moć”, upozorava, naglašavajući da međunarodno pravo više nije jednako obvezujuće za sve članice UN-a. Kao ilustraciju navodi američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji s govornice UN-a „disciplinira” saveznike i potvrđuje ulogu Washingtona kao „svjetskog policajca”. Europa se, tvrdi, još nije oslobodila američkog kišobrana, premda pojedine zemlje – primjerice Francuska, Slovenija, Španjolska ili Norveška – nastoje voditi samostalniju politiku.
Palestinsko pitanje i europska kašnjenja Masovna priznanja Palestine u proteklim mjesecima ocjenjuje važnima, ali zakašnjelima. „Priznanja nisu donijela ni mir ni dvodržavno rješenje”, ističe, dodajući da je Hrvatska zasad izdvojena u široj regiji. Promjena njemačkog stava, vjeruje, automatski bi povukla i Zagreb. Ključ rješenja i dalje vidi u Washingtonu: „SAD ima jedinu mogućnost obuzdati izraelsku politiku.”
Ipak, u Sjedinjenim Državama, kaže Lisica, raste broj glasova koji upozoravaju da je Izrael postao „teret”. Tek kad Washington prepozna tu činjenicu, moguća je nova paradigma na Bliskom istoku.
Zaključak Lisica zaključuje da bez korjenitih promjena u američkoj vanjskoj politici, reforme UN-a te snažnije europske autonomije, svijet ostaje talac geopolitičkih interesa: „Živimo u razdoblju kada se moć više cijeni od diplomacije, a to je najopasniji trenutak za globalni mir nakon 1945.”