Na današnji dan 1992. godina, 5. srpnja, hrvatska nogometna reprezentacija piše povijest – prvi put izlazi na teren izvan Europe. Pred 15 000 gledatelja u Melbourneu izabranici privremenog izbornika Stanka Poklepovića izgubili su od Australije 0:1, ali rezultat je tog ratnog ljeta bio u drugom planu.
„Svirala je Lijepa naša, ljudi na tribinama su plakali… Ipak su dočekali – Hrvatsku!”, prisjetio se tadašnji veznjak Joško Jeličić. Za njega je cijela turneja – odigrana usred rata – neizbrisivo vezana i uz trojicu danas pokojnih suigrača: Romu Romića, Dubravka Pavličića i Zvonimira Webera.
Turneja je obuhvatila ukupno tri utakmice, a momčad na jug australskog kontinenta kreće u posljednji trenutak: samo dva tjedna prije puta dotadašnji izbornik Dražan Jerković podnosi iznenadnu ostavku, pa Hrvatski nogometni savez angažira „vatrogasno rješenje” – trenera Hajduka s Poljuda.
U isto vrijeme iz sjedišta Fife u Zürichu stiže neslužbena vijest: nakon suspenzije reprezentacije agresorske Jugoslavije, o upražnjeno mjesto u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. trebale bi razigravati reprezentacije Hrvatske i Slovenije.
Melbourne tako postaje simbol dvostruke prijelomnice – potvrde hrvatske državnosti na nogometnoj karti svijeta i početka borbe za prvo veliko natjecanje samostalne Hrvatske. Iako je Australija slavila, emocija na tribinama i u svlačionici ostala je snažnija od semafora.