Svake se godine u domaćim i svjetskim medijima pojavi pokoja priča o navodnom čudesnom spoju koji „ubija rak“. Međutim, liječnik i publicist Igor Berecki upozorava da se iza bombastičnih naslova često krije tek rani laboratorijski pokus – daleko od stvarnog lijeka.
Berecki podsjeća na osnovnu razliku između dviju faza istraživanja:
• In vitro – pokusi na stanicama uzgojenima u „petrijevki“, izvan živog organizma. • In vivo – ispitivanja na životinjama ili ljudima, gdje na tvar djeluju metabolizam, imunološki sustav i farmakokinetika.
„U petrijevki se možete poigrati ekstremnim dozama i dobiti dramatičan učinak, no u živom biću taj isti spoj često postane toksičan, neprobavljiv ili jednostavno neučinkovit“, ističe Berecki. Zbog toga velika većina tvari koje obećavaju u staklu nikada ne dođe ni do prve kliničke faze.
Primjeri su ekstrakt fermentirane stevije i derivat resveratrola iz crnog vina. Oba spoja su u laboratoriju „topila“ tumorske stanice, ali su zapela već na ispitivanjima na životinjama. Sličnu sudbinu dijele desetci supstanci koje se proslave naslovima o „revolucionarnom otkriću“, a zatim nestanu iz znanstvene literature.
Dodatni problem predstavlja nereproducibilnost – kada drugi laboratoriji ne uspiju ponoviti izvorni rezultat. Unatoč tomu, PR službe i mediji nerijetko prenesu prvu objavu bez provjere metodologije, šireći neutemeljenu euforiju među pacijentima i njihovim obiteljima.
Berecki zato poziva na oprez: senzacionalizam može skrenuti pozornost s provjerenih terapija i potaknuti oboljele da posegnu za neučinkovitim alternativama. Znanost, zaključuje, napreduje sporim i zahtjevnim koracima, a svako potencijalno liječenje raka mora proći dug put od in vitro pokusa do kliničkog dokaza sigurnosti i djelotvornosti.
