Dr. Lauren Juyia (37) iz Floride – ginekologinja naviknuta brinuti o tuđem zdravlju – 2022. suočila se s vlastitom dijagnozom četvrtog stadija raka debelog crijeva, i to nakon što je gotovo zanemarila dva suptilna znaka.
Početni alarm: težina u zdjelici
• U kolovozu 2022. primijetila je neobičnu „težinu u zdjelici”. Profesionalnim okom usporedila je veličinu otekline s trudnoćom od 16 tjedana. • Ultrazvuk u bolnici HCA Florida Oak Hill otkrio je masivnu tvorbu na jajniku promjera osam centimetara, koja je u samo dva tjedna narasla na 24 centimetra.
Umor koji se lako opravdao
Paralelno je osjećala popodnevni umor – simptom koji je pripisivala majčinstvu i poslu s punim radnim vremenom. Tek kasnije shvatila je da i takav blagi pad energije može upućivati na ozbiljan problem kod mlađih pacijenata jer njihova tijela duže „maskiraju” bolest.
Brza progresija i šokantna dijagnoza
Do rujna su se mase proširile na jajnike, maternicu, potrbušnicu, slijepo crijevo i trbuh. Operacija je uklonila tumore, no patološki nalaz potvrdio je: rak debelog crijeva stadij 4.
Liječenje i povratak bez tragova bolesti
• Kemoterapiju je započela odmah, nastavljajući raditi kako bi zadržala rutinu. • U ožujku 2023. podvrgnuta je drugoj operaciji i proglašena „bez znakova bolesti”. • Od studenoga 2024. kontrolni nalazi ne pokazuju povratak raka.
Poruka svima ispod 45 godina
„Ljudi mlađi od dobi za redovni probir moraju slušati svoje tijelo”, poručuje dr. Juyia, podsjećajući da smjernice za kolonoskopiju u SAD-u počinju sa 45 godina. Mlada dob često znači manje izražene simptome pa i najmanje promjene – poput stalnog umora ili osjećaja pritiska u zdjelici – mogu biti jedini trag ozbiljne bolesti.
Statistika američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti navodi kako su uobičajeni znakovi raka debelog crijeva promjene stolice, krv u stolici, bolovi u trbuhu i neobjašnjiv gubitak težine. No osobni primjer dr. Juiye pokazuje da bolest ponekad šuti dok ne uznapreduje.
Svojim iskustvom nastavlja poticati javnost na rano testiranje i na to da ne umanjuju „sitne” tegobe – jer upravo one mogu spasiti život.
