Gigantski antarktički ledenjak A-23A, koji se 1986. odlomio od ledene police Filchner, prošao je kroz mnoge dramatične epizode, ali nijedna nije bila toliko vidljiva kao nagla promjena boje u jarko plavu. Stručnjaci kažu da je riječ o posljednjem upozorenju da se ledenjak nalazi u završnoj fazi života.
„Ne vidim scenarij u kojem bi A-23A izdržao australsko ljeto“, upozorio je umirovljeni glaciolog Chris Shuman.
Zašto plavo? Mlada bjelina ledenjaka obično potječe od sitnih zračnih mjehurića koji raspršuju svjetlost. S vremenom se zrak istisne pa stariji led dobiva blagi modri odsjaj. Kod A-23A taj se proces naglo ubrzao: voda od topljenja skuplja se u udubljenjima, bojeći površinu gotovo neonski plavom. Duž rubova se formirao bijeli „bedem” koji zadržava vodu; njezina težina pritišće i širi pukotine, dodatno oslabljujući strukturu.
Brzi raspad u brojkama • 1986. – odvajanje od ledene police Filchner. • Tridesetak godina – zaglavljen na dnu Weddellova mora. • 2023. – prvi ozbiljniji pomak s dna. • Ožujak 2025. – ponovno se nasukao; u lipnju iste godine ponovo se oslobodio i raspadanje je ubrzano. • Siječanj 2025. – površina oko 3 640 km², status najvećeg ledenjaka na svijetu. • Rujan 2025. – smanjen na 1 700 km². • 9. siječnja 2026. – svega 1 182 km².
Posljednja postaja: „groblje ledenjaka” A-23A sada pluta prema području kod Južne Georgije, mjestu gdje se morska struja usporava i ledenjaci se postupno otope. Ondje bi, prema procjenama znanstvenika, njegove preostale mase uskoro mogle potpuno nestati, čime će se okončati gotovo četiri desetljeća dugo putovanje jednog od najvećih ledenih blokova ikad zabilježenih.