Lažni kino-trailer pun zelenih brežuljaka, djetelina i zvuka violina posljednjih je tjedana izazvao lavinu negodovanja irske i šire javnosti. Tek nakon što je Epic – Muzej irskog iseljeništva u Dublinu – otkrio da film „Dear Erin” ne postoji, postalo je jasno da je riječ o pomno osmišljenoj podvali čiji je cilj bio ismijati dugovječne holivudske klišeje o Ircima.
„It was time to call it out”, poručila je ravnateljica muzeja Aileesh Carew, objašnjavajući da je ekipa u dvominutni uradak namjerno ugurala „sve izlizane, umorne prikaze Iraca” – od krvavih zglobova i neprekidnog točenja viskija do besmrtnog čežnjivog pogleda prema Americi. „Potatoes, we forgot the potatoes”, našalila se Carew, priznajući da je u poplavi stereotipa zaboravila još samo – krumpir.
U traileru glumi Peter Coonan, s djetelinom u reveru i okružen praznim čašama piva dok započinje pismo: „Dear Erin…”. Mladić zatim nostalgično evocira trenutak u kojem je upoznao voljenu: „I have played that night over in my head more times than the Finnegans fought the O’Malleys.”
Prije nego što je razotkrivena prevara, tisuće korisnika TikToka, Instagrama, Reddita i portala LadBible podijelile su video, dijeleći indignaciju ili nadu da je riječ o šali. Jedan je komentar vapio: „Sweet Jesus no please. This should be called Dear God No! not Dear Erin.” Drugi se smijao: „Must be a joke here somewhere.”
Za filmologinju dr. Sian Barber (Queen’s University Belfast) ti stereotipi vuku korijene još iz tridesetih, kad su irski likovi u gangsterskim klasicima servirani kao „prijetvorni nasilnici ili pijani komičari”. Oblikovani bez zlobe, klišeji su, kaže, postali trajna holivudska matrica.
No dio odgovornosti, smatra redatelj Lance Daly („Black 47”), leži i na samoj Irskoj koja stranim produkcijama nudi poticaje zbog radnih mjesta, ne zbog priča: „What you have then is a director who is not Irish directing actors who are not Irish … We have a weird tolerance for it.”
Pripovjedač Paudie Holly iz Dublinskog muzeja vilenjaka upozorava da problem nije netočnost, nego odsustvo konteksta: folklor treba slaviti, ali „ridikulno je sugerirati da je naša kultura zaleđena već stotinu godina”.
Muzej Epic navodi da je upravo snažna reakcija publike dokazala koliko su ljudi umorni od „ovčica, magaraca i beskrajnih krigli Guinnessa” kao univerzalnih oznaka suvremene Irske. Cilj kampanje, kažu, nije bio tek satira, nego poziv Hollywoodu da pogleda iza klišeja i prikaže Irsku onakvom kakva doista jest – slojevitu, urbanu i puno više od leprechauna u krčmi.