Latvija bi mogla postati prva država članica Europske unije koja napušta Istanbulsku konvenciju, ključni međunarodni ugovor za sprječavanje i suzbijanje nasilja nad ženama. Saeima je 30. listopada s 56 glasova „za” i 32 „protiv” usvojila zakon o povlačenju, i to unatoč velikim prosvjedima u Rigi i više od 60 000 potpisa kojima su građani zatražili ostanak u sporazumu.
Predsjednik Edgars Rinkēvičs – umjereni konzervativac iz stranke Jedinstvo – promptno je najavio da neće potpisati zakon te ga vraća Parlamentu na drugo čitanje. U pismu predsjednici Saeime upozorio je da bi izlazak bio „prvi slučaj da članica EU napusti međunarodni ugovor o ljudskim pravima” te bi „potencijalno stvorio pravni vakuum i oslabio mehanizme zaštite žrtava”. Ako zastupnici ponovno potvrde odluku, predsjednik više neće moći uložiti veto bez otvaranja ustavnog spora, a krajnja mogućnost postao bi referendum.
Građanski pritisak raste: brojni nevladini akteri spremni su slučaj gurati do Ustavnog suda, dok proeuropske stranke i feminističke udruge pozivaju predsjednika da „ide do kraja”. Rinkēvičs ističe kako je prije povlačenja nužno donijeti sveobuhvatan nacionalni zakon protiv rodno uvjetovanog nasilja, što trenutačno ne postoji.
Politička kalkulacija umjesto ideologije
Povjesničarka Una Bergmane u analizi za feministički portal ocjenjuje da je glasovanje rezultat pragmatičnog dogovora heterogene koalicije desničara, populista i proruskih zastupnika: „Glasovanje u parlamentu prvenstveno je rezultat političkog vrludanja”, navodi Bergmane. Prema njezinoj ocjeni, Unija zelenih i poljoprivrednika (ZZS) željela je „kazniti” svoje koalicijske partnere – Jedinstvo i Progresivce – zbog drugih sporova, poput onog oko zakona o šumama. Istanbulska konvencija poslužila je kao simbolična meta, a istu strategiju, kaže, mogli su primijeniti na „regulativu o životnom partnerstvu ili neko drugo simbolično pitanje”.
Bergmane upozorava i na širu sliku: „Latvijski populisti, radikalni desničari i stranka ruskog govornog područja Stabilnost pripremaju se za izbore. Kako bi mobilizirali biračku bazu, odlučili su zajahati na valu transfobije i mizoginije u Trumpovom stilu.” Ona sugerira da se kampanja protiv Konvencije uklapa u poznate obrasce dezinformacija, koje je u prošlosti koristila i Moskva.
U Bruxellesu se situacija pomno prati jer je EU prije dvije godine samostalno ratificirala Konvenciju i time obvezala sve članice na njezinu provedbu. Potencijalni latvijski presedan mogao bi, upozoravaju pravnici, „narušiti zajedničku arhitekturu vladavine prava” i ohrabriti slične poteze drugdje u Uniji.
Što slijedi?
• Drugo čitanje u Saeimi – ako zastupnici ostanu pri odluci, predsjednik se mora odlučiti između proglašenja zakona ili ustavne blokade. • Moguć referendum – posljednja demokratska linija otpora prije stupanja zakona na snagu. • Paralelno, civilno društvo priprema tužbe pred Ustavnim sudom.
Latvija u izbornu godinu tako ulazi s dubokim društvenim podjelama i prijeporom koji nadilazi nacionalne okvire. Ishod će pokazati može li se u EU poništiti međunarodni standard zaštite žena ili će pritisak javnosti i institucija zaustaviti prvi pokušaj napuštanja Istanbulske konvencije.