Zatvorski sustavi diljem Latinske Amerike, zamišljeni kao mjesta rehabilitacije, u posljednjih su se tridesetak godina pretvorili u zapovjedna središta regionalnih i globalnih narkokartela. Od Venezuele do Brazila i Ekvadora, unutar prenapučenih i korumpiranih kaznionica niknule su organizacije koje danas nadziru rute kokaina prema Europi i Sjedinjenim Državama.
U Venezueli je početkom prošlog desetljeća iz zatvora Tocorón izniknuo Tren de Aragua. Novinarka Ronna Rísquez objašnjava da je pokret proizašao iz bijesa zbog „neljudskih uvjeta i nebrige države”, no ubrzo je prerastao u nasilnu mrežu koja pod direktivom vođa Héctora „Niña Guerrera” i Johana Petrica izvodi otmice, iznude i ubojstva daleko izvan ćelija. Čak ni velika vojna operacija 2023. nije uspjela privesti čelništvo, koje je i dalje u bijegu.
Slična dinamika obilježila je Brazil krajem 20. stoljeća. U skučenim ćelijama u kojima je boravilo i po 40 ljudi, nastale su dvije najjače skupine: Primeiro Comando da Capital (PCC) i Comando Vermelho (CV). Bivši zatvorenik, danas odvjetnik, Gregório Fernandes de Andrade podsjeća: „Nitko vam ne prijeti oružjem – priključujete se jer vam daju sigurnost i pomoć koju država nikada nije pružila.” Danas PCC kontrolira gotovo sve kaznionice u saveznoj državi São Paulo, a iz njih koordinira mrežu koja opskrbljuje europsko tržište kokainom; CV drži amazonske putove prema Peruu.
Ekvador je posljednjih godina postao najkrvavija točka. Nakon likvidacije vođe skupine Los Choneros, slijedio je val osveta u kojem je poginulo više od 400 zatvorenika. Kaznionice su podijeljene na blokove što ih drže suparničke frakcije, s vlastitom „ekonomijom” procijenjenom na više od 200 milijuna dolara – dvostruko više od državnog budžeta za zatvore.
Masovne pobune potaknule su političare na kampanje „čvrste ruke”. Salvadoranski megazatvor CECOT, kapaciteta 40 000 ljudi, postao je model koji razmatraju vlasti u Ekvadoru, Paragvaju i Argentini, usprkos kritikama zbog kršenja ljudskih prava. Brazil je pak razmišljao o proglašenju PCC-a i CV-a terorističkim organizacijama, no zasad ih tretira kao profitne mreže bez ideološke pozadine.
Analitičarka International Crisis Groupa Elizabeth Dickinson upozorava: „Zatvori su danas poslovne kancelarije kriminala.” Ondje se dogovaraju isporuke droge, likvidacije i ekspanzija teritorija. Andrade zaključuje tamnom slikom budućnosti: „Lakše je djetetu u četvrti dobiti paket droge i pištolj nego knjigu i olovku. Ako ljude u zatvoru nastavimo brutalizirati, stvaramo vojsku kriminalaca koja će sutra izići na ulice.”