Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde upozorila je u petak na Europskom bankarskom kongresu u Frankfurtu da je gospodarstvo Unije „prilagođeno svijetu koji postupno nestaje” i da bez dubokih reformi riskira dugotrajnu stagnaciju.
Lagarde je iznijela niz slabosti koje, po njezinu mišljenju, čine Europu ranjivom:
• ovisnost o trećim državama kada je riječ o trgovini, sigurnosti i opskrbi ključnim sirovinama; • uspon protekcionizma – posebice carine uvedene tijekom mandata Donalda Trumpa – koji pogađa europske izvoznike; • kineska dominacija nad rijetkim zemnim metalima važnima za elektromotore i vjetroturbine te nad proizvodnjom pojedinih moćnih čipova, „uskih grla” za automobilsku industriju; • zastoj jedinstvenog tržišta u sektorima koji će odrediti budući rast, poput digitalne tehnologije, umjetne inteligencije i kapitalnih tržišta; • „začarani krug” u kojem europski štediše ulažu u američke dionice, jačajući gospodarstvo SAD-a dok produktivnost u Europi stagnira.
Istodobno je navela i nekoliko svijetlih točaka: snažno tržište rada, rast ulaganja u digitalizaciju te povećanu državnu potrošnju – osobito na obranu nakon ruske invazije na Ukrajinu – koja trenutačno ublažava usporavanje aktivnosti.
Recept: srušiti unutarnje barijere Prema analizi ESB-a, necarinske prepreke među državama članicama danas djeluju kao carina od 100 % na usluge i 65 % na robu. Lagarde tvrdi da bi smanjenje tih prepreka na razinu Nizozemske u potpunosti neutraliziralo negativan učinak američkih carina.
Predložila je:
• uzajamno priznavanje regulatornih odobrenja kako bi poduzeća ovlaštena u jednoj članici mogla slobodno poslovati širom EU; • uvođenje odlučivanja kvalificiranom većinom o poreznim pitanjima, čime bi se onemogućilo pojedinačno veto; • usklađivanje PDV-a kako bi se malim i srednjim tvrtkama olakšao izlazak na jedinstveno tržište, bez 27 različitih poreznih režima.
Zaključila je da su „vremena u kojima smo mogli tiho tolerirati slabosti prošla” te je pozvala čelnike država i vlada da iskoriste trenutak i pokrenu duboke strukturne promjene prije nego što „svijet koji poznajemo potpuno iščezne”.
