Sedmomjesečni japanski makak Punch, rođen prošlog srpnja u zoološkom vrtu Ichikawa, neočekivano je postao globalna zvijezda društvenih mreža. Snimke na kojima ga stariji makaki vuku za krzno, a on u panici grli svoj plišani orangutan, obišle su planet i izazvale val suosjećanja – ali i pitanja: zašto majke ponekad odbacuju svoje mladunce?
„Majčinsko napuštanje kod makaka je rijetko, no može se dogoditi kad majka nema iskustva ili je pod snažnim stresom”, pojašnjava primatologinja Alison Behie. U Punchovu slučaju riječ je o prvom potomku mlade majke, rođenom tijekom ljetnog toplinskog udara, što je, kaže Behie, „za majku izrazito zahtjevno okruženje pa ona u takvim uvjetima ponekad daje prednost vlastitom preživljavanju i budućem razmnožavanju”.
Za razliku od sretnijih vršnjaka, Punch se nakon poroda nije imao za što uhvatiti. Njegovo prvo „krilo” postala je krpa motana u role različite debljine, a potom mu je čuvar Kosuke Shikano donio igračku koja mu je promijenila svakodnevicu. „Mislili smo da će mu igračkica slična majmunu pomoći da se jednog dana lakše vrati u čopor”, kaže Shikano. Behie potvrđuje da plišanac „služi kao figura privrženosti” jer bi mladunče ove dobi još uvijek trebalo sisati i oslanjati se na majku.
Gledatelje su posebno pogodile scene u kojima se Punch skriva iza stijene dok ga krupniji makak grubo vuče po nastambi. Behie, međutim, upozorava da to nije iznimno nasilje nego tipična socijalna hijerarhija: japanski makaki žive u strogo matrilinearnim grupama u kojima se obiteljske loze višeg ranga nameću onima nižeg. Bez majke, ističe stručnjakinja, „Punch možda ne razvije odgovarajuće podložne reakcije”, što bi mu dugoročno moglo otežati prihvaćanje u skupini.
Nagla slava privukla je u Ichikawu navalu znatiželjnika. Uprava je zato postavila dodatne ograde, zabranila ljestve, stative i produljeno fotografiranje te zamolila posjetitelje za tišinu kako bi smanjili stres u nastambi.
Priča je, smatra konzervacijska psihologinja Carla Litchfield, podsjetnik na širi problem: „Ona ističe gubitak staništa, klimatske promjene, dobrobit životinja u zoološkim vrtovima i moć društvenih mreža.” Dodaje i upozorenje da bi popularnost mogla potaknuti ilegalnu trgovinu mladunčadi jer su „svima slatki dok su mali, a za četiri godine Punch će biti odrastao i teško upravljiv”.
I dok se Punch hrabro nosi s hijerarhijom i kamerama, njegova plišana pratnja ostaje simbol nade da će, kad dovoljno ojača, pronaći mjesto među vlastitom vrstom – gdje jedino, slažu se stručnjaci, majmuni doista pripadaju.