Internetska peticija koju je pokrenuo Toni Butković poziva Vladu i Sabor da ukinu opću zabranu kampiranja izvan kampova i uvedu model „uređenog divljeg kampiranja”. Potpisnici traže:
• izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kako bi se omogućilo privremeno podizanje šatora ili boravak u kamperu uz jasna pravila (udaljenost od kuća, ograničenje boravka na najviše dvije noći, strogo „bez otpada”); • pilot-područja u dogovoru s općinama i parkovima prirode; • javne kampanje o odgovornom boravku u prirodi; • mogućnost kampiranja na privatnom zemljištu uz suglasnost vlasnika.
Pokretači tvrde da bi liberalniji režim potaknuo održivi turizam, privukao digitalne nomade, bicikliste i planinare te donio dodatni prihod seoskim domaćinstvima.
Kazne do 1 320 eura
Važeći Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti zabranjuje kampiranje izvan kampova, osim za organizirane sportske, izviđačke ili kulturne manifestacije na za to točno određenim lokacijama. Turistički inspektori i komunalni redari mogu naplatiti kaznu od 190 do 1 320 eura, a lokalni propisi ponekad su još stroži. Siva zona ostaje spavanje samo u vreći ili visećoj mreži, jer oprema nije izrijekom navedena u zakonu.
Šarolika europska praksa
• Austrija – Noćenje u šumi zabranjeno je Zakonom o šumama; većina pokrajina brani kampiranje izvan kampova. Kazne su visoke, osim ako se dobije dopuštenje vlasnika zemljišta.
• Litva – Divlje kampiranje uglavnom se tolerira u javnim šumama i na nekultiviranoj zemlji. Geografkinja Agne Tamošiune ističe da je u zaštićenim područjima dopušteno samo na posebno označenim mjestima.
• Španjolska – Svaka autonomna zajednica donosi vlastita pravila. U Andaluziji je zabrana gotovo potpuna, dok se na sjeveru često tolerira noćenje kraće od 24 sata. Kazne dosežu 3 000 eura.
• Finska – Na snazi je načelo Jokamiehen Oikeudet („pravo svakog čovjeka”) koje omogućuje kraće kampiranje na nekultiviranoj zemlji, uz poštovanje prirode i privatnosti stanovnika.
• Švedska – Slično finskom modelu, „allemansrätten” dopušta jednodnevni boravak u šatoru pod uvjetom da se ne nanosi šteta i da je kamp dovoljno udaljen od kuća.
• Norveška – „Pravo na lutanje”, zakonski potvrđeno 1957., omogućuje kampiranje do dvije noći na istom mjestu, najmanje 150 metara od kuća; paljenje vatre ljeti je zabranjeno.
• Češka – Zakon izravno ne zabranjuje kampiranje, ali ga propisi o zaštiti prirode i privatnom vlasništvu otežavaju. Novinarka Ivana Míšková savjetuje bivakiranje – spavanje u vreći bez šatora – kao legalnu opciju za jednu noć.
Sljedeći potezi
Peticija, koja je u tijeku, namjerava prikupiti nekoliko tisuća potpisa prije službenog podnošenja Ministarstvu turizma i sporta. Hoće li zakonodavci popustiti i Hrvatskoj omogućiti vlastitu verziju nordijskog „prava svakog čovjeka”, tek treba vidjeti, no inicijativa je već otvorila javnu raspravu o granici između zaštite prirode i slobode kretanja.