Kraljeva Sutjeska, nekoć živahno središte srednje Bosne, danas se svodi na tišinu koju para tek rijetki motor traktora ili crkveno zvono. Prije rata tu je živjelo oko 800 stanovnika; prema riječima mještana, danas ih je stotinjak – „zajedno sa sva tri fratra“, kako slikovito kaže Ivica Šain, zvan Papec.
„Prije rata je bilo svega, a sad nema ničega! Mi smo i modu ganjali prema Zagrebu“, prisjeća se Marinka Trgovčević dok s tri susjede sjedi na klupi u sokaku. Djeca su, kažu, rasuta „svuda po svijetu“, a u cijelom mjestu osnovnu školu pohađa tek jedan dječak – mali Leo koji u šesti razred putuje u Kakanj.
SUŽIVOT, ALI I RANE RATA U sutješkoj župi sv. Ivana Krstitelja prije sukoba živjelo je oko 15 000 Hrvata s područja Kaknja. Franjevac fra Bono Tomić podsjeća da je 13. lipnja 1993., „baš na Svetoga Antu“, započeo egzodus pod naletom Armije BiH. „Iščezavamo polako odavde, a ovdje su nam korijeni“, kaže gvardijan, najavljujući detaljnije svjedočanstvo o tim danima.
Unatoč traumama, suživot nije iščezao. Džamijski mutevelija Senad Kubura ponosno ističe lanjski iftar na kojemu je „bilo 27 Hrvata i svećenik“. „Prvo gledam jesi l’ čovjek, a manje je bitno koje si vjere“, poručuje umirovljeni rudar dok bere šipurke na padinama iznad mjesta.
MLADI NA TRAKTORU, STARI U SJEĆANJIMA Na glavnu ulicu povremeno protutnji crveni traktor kineske donacije. Voze ga 21-godišnji brat i sestra, Emanuel i Marina Lukenda. „Nas dvoje i još dvoje u džematu – to ti je sva omladina“, smiju se. Pet razreda završili su u Sutjesci, ostatak školovanja i srednju morali su odraditi u Kaknju.
Tu i tamo zastane poneki putnik-namjernik. Nevenko Dodik, doseljenik iz obližnjeg Vareša, biciklom krstari obalom Trstionice i rezignirano primjećuje: „Mirno je ovdje, tiho… Nema više djece, bolan, pa se ptice čuju umjesto graje.“
KULTURA UZ IZBORE PRIRODE Iznad mjesta dominira franjevački samostan iz 14. stoljeća, a u dolini se smjestila džamija sultana Mehmeda Osvajača, za koju mještani tvrde da je najstarija u Bosni. Upravo u toj povijesnoj kulisi održan je koncert klasične glazbe u sklopu 13. izdanja Vareš Classic Festivala. Organizatorica Andrea Nikolić, violinistica koja živi u Beču, dovela je soliste ansambla Klangforum Wien. „Bečki koncert u malešnoj Sutjesci, među planinama. Srce mi je puno radosti“, kaže oduševljeno.
SPORTSKA CRTA MJESTA Nogomet je i dalje tema svih razgovora. „Većinom smo hajdukovci, nešto manje dinamovci, ali zbog Ivice Osima – jedini je imao pravu loptu – neki navijaju i za Željezničar“, smije se Papec. Sejad Plasto pak pamti brazilske plaže: kao nagrađeni rudar pratio je reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu 2014. „Nikad prije nisam letio, a završio sam na Kopakabani!“
RAZLOZI ODLASKA Mještani ne kriju osjećaj da su višestruko izdani. Papec u polušali optužuje „Antu, Josipa i Franceka“ jer su, tvrdi, prve radnike odveli, druge „slali na Goli“, a treći im poručio „nemojte se vraćati gdje niste većina“. Statistika, međutim, govori sama: od sedamsto Hrvata tek njih stotinjak još čuva kućni prag.
Dok se sumrak spušta na dolinu, starice zatvaraju škure, a zvuk rijeke Trstionice utapa se u zrikavce. U Kraljevoj Sutjesci ostaje nada da će, barem za blagdane Svetog Ive i Dane kraljice Katarine, varoš ponovno oživjeti, ako već ne za stalno, onda makar za kratki, glasni podsjetnik da je nekad „bilo svega“.