Rumunjski redatelj Radu Jude, dobitnik niza festivalskih nagrada i poznat po britkoj društvenoj satiri, u hrvatska je neovisna kina doveo svoj najnoviji film „Kontinental ‘25”. Publika ga je prvi put vidjela na Subversive festivalu, a sada dobiva priliku za širu projekciju.
Film odmah izaziva znatiželju – otvara se prizorom tematskog parka s mehaničkim dinosaurima koji mašu rukama i ispuštaju urlike. No umjesto spektakla u stilu „Jurskog svijeta”, Jude u kadar ubrzo uvodi rumunjskog beskućnika-skupljača boca (Gabriel Spahiu). Njegovo mrmljanje – „Jebo te bog!” – sudara se s rikom atrakcija i postavlja ton priče o ljudima koje tranzicijski kapitalizam guta bez milosti.
Središnja figura filma je sudska izvršiteljica mađarskog podrijetla Orsolya (Eszter Tompa). U ime investitora donosi nalog za iseljenje podrumskog prostora gdje beskućnik spava. Deložacija se pretvara u tragediju: nesretnik se u znak protesta ubija tako što se žicom veže za radijator i guši do smrti.
Mediji odmah raspiruju dramatičnu optiku: naslov „Mađarska sudska izvršiteljica natjerala rumunjskog sportaša na užasno samoubojstvo” podsjeća Orsolyu da je pokojnik nekoć bio zlatni atletičar Balkanijade. Grižnja savjesti glavnu junakinju prati kroz susrete s mužem, majkom, bivšim studentom i svećenikom – mikrokozmos rumunjskog društva koji Jude koristi za kritiku korupcije, birokracije i nacionalizma.
Neke sekvence ostavljaju snažan dojam: molitva „Oče naš” pred golemim T-Rexom, dug statičan kadar u kojem čujemo posljednje izdisaje beskućnika dok u fokusu ostaje službeni nalog za iseljenje, te scena seksa Orsolye i biciklističkog dostavljača (Adonis Tanța) pod hladnim svjetlom kutije s natpisom „Ja sam Rumunj”.
„Kontinental ‘25” imenom aludira na luksuzni butik-hotel njemačke kompanije koji će niknuti na mjestu beskućnikove smrti. Time se film referira na Rossellinijevu „Europu ‘51” – njen plakat kratko se pojavljuje u kadru – i dodatno iscrtava tanku liniju između humanitarnog impulsa i privatnog profita.
U usporedbi s ranijim Judeovim radovima („Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari”, „Baksuzno bubanje ili bezumni pornić”), nova je priča ponešto tiša i toplija, ali redatelj nije izgubio oštricu. Satira ostaje precizna, humor crn, a politički naboj nepogrešiv. Filmski kritičari već hvale kombinaciju surovog realizma i ironijskog odmaka, dok gledatelje očekuje 125 minuta beskompromisnog ogledala današnjeg društva.
Ocjena: ***