Dok je Mile Kekin 26. lipnja u zagrebačkoj Močvari izveo svoj „zatvorski“ koncert, potaknut lanjskim privođenjem tijekom kampanje za lokalne izbore, za 5. srpnja najavljen je nastup Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Dva glazbenika, čije su poruke i svjetonazori dijametralno suprotni, jedini su domaći izvođači koji otvoreno ulaze u politički ring – i time privlače pozornost daleko širu od glazbene.
-
Politički suprotstavljeni glasovi • Thompson se godinama predstavlja kao „narodski pjevač“ i okupi publiku koja na njegovim koncertima zna uzvratiti na usklik „za dom“. Organizatori tvrde da je za Hipodrom prodano oko pola milijuna ulaznica, čime je, po jednoj interpretaciji, „legaliziran“ kao mainstream izvođač unatoč kontroverzama i zabranama nastupa u inozemstvu. • Kekin, čiji je stav često sažet u stihu „ja nisam vaš“, odgovorio je na vlastite pravne i političke nevolje singlom „Ilica i marica (hajka za odrasle)“, jednim od njegovih najenergičnijih radova posljednjih godina. Nastup u Močvari – simbolično nazvan „iz močvare u Močvaru“ – poslužio je kao glazbeni egzorcizam „društva u kojem živimo“.
-
Razlika u tretmanu Kekinovo privođenje zbog kupnje zemljišta u Istri – iako ni dužan ni kriv – ostalo je upadljivo u odnosu na desetak drugih kupaca koje nitko nije ispitao. Nasuprot tomu, Thompson bez prepreka dobiva dozvolu za koncert na Hipodromu, pa se u Zagrebu prvi put od Drugog svjetskog rata može okupiti toliki broj ljudi spremnih odgovoriti na usklik „spremni“.
-
Pitanje publike i kriterija „veličine“ Tko je „veći“ izvođač – onaj koji rasproda Močvaru ili onaj koji napuni Hipodrom – ostaje otvoreno. Broj prodanih ulaznica pruža dio odgovora, no stvarni utjecaj mjeri se i u tome kako izvođači „odgajaju“ publiku i kakve vrijednosti promoviraju. Oliver Dragojević je Thompsonu nekoć poručio da „nikada neće nastupati u kazalištu“, aludirajući upravo na različite publike i ambijente.
-
Šira scena bez političkog glasa Osim Kekina i Thompsona, politika se na domaćoj sceni rijetko čuje. Čak i zvijezde poput Brucea Springsteena, koji u Europi puni stadione političkim repertoarom, nemaju domaću usporedbu. Ostatak estrade, strahujući da bi „izjašnjavanje za jednu stranu“ odbilo dio publike, radije ostaje po strani.
-
Bijelo dugme kao iznenadna treća točka Nizom slavljeničkih koncerata, uključujući tri rasprodane Arene Zagreb, Bijelo dugme je neplanirano ušlo u politički obojene rasprave. Samom izvedbom „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“ podsjetili su da i „stara garda“ još može provocirati.
-
Kratkotrajna ili trajna polarizacija? Odluka zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da dopusti Thompsonu nastup dijelu njegove biračke baze izgleda kao pragmatičan potez – ili kompromis koji će mu se tek obiti o glavu. Što god prevagnulo, Zagreb će na dva koncerta unutar deset dana dobiti rijetku priliku da usporedi glazbene, ideološke i društvene amplitude – i možda se zapitati kamo je nestao veći dio protestnog glasa na hrvatskoj sceni.
