Kolumbijski pisac Héctor Abad Faciolince (66) prvi je put predstavljen hrvatskoj publici romanom „Izdaje sjećanja“, koji su upravo objavile Petrine knjige u prijevodu Željke Lovrenčić.
Djelo čine tri povezane priče u kojima autor iskapa slojeve osobne i društvene povijesti, spajajući književnu forenziku s potresnim memoarom.
Prvi i najopsežniji dio prati istragu o tajanstvenom sonetu pronađenom u džepu očeva sakoa nakon atentata 1987. godine. Héctor Abad Gómez, ugledni liječnik, profesor i borac za ljudska prava, ubijen je dok je odlazio izraziti sućut obitelji kolege likvidiranog dva dana ranije. U istom tjednu poginula su i trojica govornika s njegova pogreba, pa je sin naposljetku potražio sigurno utočište u Italiji.
Ubojstvo pokreće višegodišnju potragu preko tri kontinenta: Abad Faciolince pokušava dokazati da je sonet – koji počinje stihom „Već smo zaborav koji ćemo biti“ – doista napisao Jorge Luis Borges, iako ga nema ni u jednoj službenoj bibliografiji. Autor rekonstruira trag rukopisa pomoću faksimila, opskurnih brošura i razgovora s borgesolozima, čitateljima-zaljubljenicima i povremenim svjedocima. Rezultat nalikuje „CSI-ju iz Medellína“, napetom trileru gdje se oduševljenje i razočaranje neprestano smjenjuju.
Druga priča opisuje egzil u Torinu i „traumu disidentstva“: život prognanika čija se osobnost svodi na egzotičnu žrtvu. Treća prelazi u esejsku zonu, pa autor iznosi vlastiti književni credo – književnost kao mjesto gdje se strah, bijes ili hrabrost premeću u maske likova, a zaborav postaje istinitiji od sjećanja.
„Ne pamtimo događaje onako kako su se zbili, nego onako kako ih posljednji put ispričamo“, podsjeća pisac, pozivajući se na samog Borgesa. U tom paradoksu krhkoga pamćenja i nestalnih sjećanja leži magnetizam knjige kojom Abad Faciolince svjedoči o nasilju, umjetnosti i mogućnosti da se istina najjasnije vidi upravo kroz fikciju.