Povjesničar Hrvoje Klasić u specijalnoj emisiji N1 televizije povodom 30. obljetnice operacije Oluja ocijenio je vojnu akciju „neophodnom” i „vojnički briljantnom”, ali je istaknuo da Hrvatska mora otvoreno govoriti o zločinima počinjenima nakon 5. kolovoza 1995.
„U tom trenutku Hrvatska je bila međunarodno priznata, a na trećini teritorija nije imala suverenitet. Nakon propalih pregovora uz sudjelovanje međunarodne zajednice, vojna akcija bila je jedino rješenje”, podsjetio je Klasić. Naglasio je kako je otpor bio minimalan, a oslobađanje brzo i fokusirano.
Paralelu je povukao s Drugim svjetskim ratom: Saveznici su pobijedili fašizam, no i dalje se raspravlja o žrtvama Hirošime, Dresdena ili zločinima Crvene armije. „Pobjeda je nesporna, ali o žrtvama se mora govoriti”, rekao je povjesničar.
Prema najnovijim istraživanjima, tijekom tjedana i mjeseci nakon Oluje ubijeno je oko 1 100 civila, uglavnom staraca i žena, a zapaljeno je približno 10 000 kuća. „Za te je zločine gotovo nitko nikada nije odgovarao”, upozorio je Klasić, ocijenivši šutnju „sramotom” koja urušava dignitet Domovinskog rata.
„Šutnja o zločinima narušava dignitet Domovinskog rata. Velika većina branitelja nije išla u rat da bi ubijala starce i palila kuće”, istaknuo je i dodao da se Hrvatska, kao pravna država, sama mora obračunati s tim nedjelima. „Ukazivanje na kršenje zakona, bilo u gospodarskom kriminalu ili ratnim zločinima, rad je na državi, demokraciji i slobodi.”
Klasić je odbacio tvrdnje da rasprava o poslijeratnim zločinima znači manjak patriotizma: „Suprotno – to je dokaz ljubavi prema Hrvatskoj i odgovornosti prema budućnosti.”