Vinko Skorup (59) iz Kaštel Lukšića, rodom iz Maovice, ovih je dana stigao u Vukovar kako bi odao počast gradu-heroju i simbolu hrvatskog zajedništva. Iako nije osobno ratovao na vukovarskom bojištu, kaže da je dolazak pod Vodotoranj njegov dug prema stradalnicima i braniteljima.
Skorup je početkom Domovinskog rata dragovoljno pristupio Vrličkoj satniji 126. brigade Sinj. Ratovao je sve do teškog ranjavanja na Svilaji, kada mu je metak razorio donji dio lica. Slijedilo je sedam-osam zahtjevnih operacija u Splitu i prijevremena vojna mirovina.
Unatoč trajnom ožiljku, veterana ne napušta optimizam:
„Jesam malo drukčiji, ali zdrav sam čovik, nemam problema s disanjem, ništa.”
Danas je ponosni suprug, otac četvero djece i djed petomjesečne unuke. Najvećom životnom pobjedom smatra obitelj, iako priznaje da bi mu „mirovina bokun bolja” značila mirniju svakodnevicu.
Na pitanje je li ga izgled sputavao u ljubavi, odmahuje uz osmijeh:
„Supruzi nije smetalo moje lice; zna ona da je skorup ono najbolje od mlika.”
Posjet Vukovaru, kaže, podsjetio ga je na sve ratne godine, ali i na snagu zajedništva koje ga i danas vodi: „Došao sam se pokloniti gradu koji je simbol otpora, a svima nama poticaj da nastavimo živjeti punim plućima.”