Četvrta večer festivala Sa(n)jam knjige u Istri donijela je neuobičajeno dinamičnu promociju najnovijeg romana Damira Karakaša „Sunčanik”. Umjesto klasičnog sjedenja za stolom, autor i novinar Emir Imamović Pirke šetali su pozornicom dok su razgovarali o tekstu u kojem, kako je Pirke primijetio, „preciznost sitnih detalja prerasta u velike dosege, a pisac nas gleda u zrcalu”.
Karakaš je otkrio da je naslov nadahnut sunčanim satom, čestom pojavom u istarskim naseljima, te priznao da mu „nikada nije lako govoriti o romanima”. Pisac, koji još uvijek piše na pisaćoj mašini, požalio se na nestašicu vrpci i papira, ali i naglasio da upravo sporost tipkanja potiče promišljanje. „Za knjigu mi treba razlog”, rekao je, dodavši da trenutno mnogo hoda, čita i sluša Mahlera i Glenna Goulda, ali malo piše – što redovito propituje njegova kći, diplomirana filozofkinja.
Publika je čula i anegdote o Karakaševom „učitelju” Milošu Crnjanskom, sjećanje na susret književnika s nogometašem Dragoslavom Šekularcem te autorovu strast prema harmonici. Unatoč svemu, uvjeren je da će književnost preživjeti.
Ranije iste večeri Ljiljana Filipović predstavila je esejističku knjigu „Život kakav nije, jest” (Sandorf). Profesor Andrea Matošević istaknuo je bogatstvo jezika i sloj humora koji „otvara prostor za promišljanje korupcije, licemjerja i nevidljivih likova”. Filipović je priznala da to nije knjiga kakvu je zamišljala u dvadesetima: „Knjiga je pronašla put do mene.” Raspravljalo se i o prekomjernom posezanju za antidepresivima te o drugačijem čitanju Shakespearea kroz prizmu psihoanalize.
Večer je zaokružila irska umjetnica Dorothy Cross uz Leonidu Kovač i Andrea Matoševića, predstavljanjem publikacije „Kinship”. Istoimena izložba u Arheološkom muzeju Zagreb, otvorena do 1. veljače, prati višegodišnji projekt vraćanja mumificiranog tijela iz sveučilišne zbirke u Corku natrag u Kairo. Cross je opisala „težak birokratski put” koji razotkriva kolonijalnu povijest Europe i služi kao hommage suvremenim izbjeglicama čiji je Mediteran postao grobnica. Kovač je podsjetila na povijest trgovine egipatskim muminijama i nasilje skriveno u muzejskim vitrima.
Četvrta festivalska večer tako je spojila tri različita, ali tematski komplementarna glasova – od ličkih svjetova Karakaševa „Sunčanika”, preko filozofskih i društvenih slojeva Filipovićkina rukopisa, do postkolonijalnog eseja Dorothy Cross – potvrdivši da književnost i dalje pronalazi nove putove do čitatelja.