U atriju zagrebačkoga Kazališta Gavella sinoć je predstavljen novi roman Damira Karakaša „Sunčanik”, intimna i zgusnuta prozna pustolovina u kojoj se unuk i djed otiskuju u neodređeni prostor i vrijeme ne bi li pronašli vraga i – kako kaže autor – „nešto ga upitali”.
Roman su publici približili književnik Ivica Đikić, urednica Gordana Farkaš Sfeci i sam autor. Farkaš Sfeci naglasila je da se potraga za vragom brzo pretvara u potragu za spoznajom, dok je Đikić istaknuo iznimnu kondenziranost pripovijedanja: „U hrvatskoj književnosti nisam čitao knjigu koja je ovako gusta i koja ne dopušta predah. Svaka riječ i svaki interpunkcijski znak su bitni.”
Prema Đikiću, roman gotovo da nema radnje u klasičnom smislu, no upravo u toj minimalističkoj postavci leži njegova virtuoznost. „Đavao ili zlo nije mitsko biće; zlo je u čovjeku – u laži, zavisti, suptilnim oblicima nasilja”, poručio je, dodavši da je okrutnost djeda prema unuku svojevrsna priprema terena za promišljanje o zlu.
„Sunčanik” tako ostaje ambivalentna, otvorena potraga koja čitatelja poziva da sam razgrne slojeve priče i odgovori na pitanje gdje se zapravo skriva vrag – negdje vani ili duboko u nama.