Los Angeles od 23. listopada do svibnja iduće godine postaje poprište izložbe „Monuments”, ambicioznog projekta koji na jednom mjestu okuplja 19 suvremenih umjetnika i desetke uklonjenih konfederacijskih skulptura iz cijelih Sjedinjenih Država. Središnji eksponat – „Unmanned Drone” američke umjetnice Kare Walker – najzornije pokazuje kako se kipovi izgrađeni kao slavljenje bijele nadmoći mogu pretvoriti u oštru optužbu iste ideologije.
Walker je preuzela 4 000 kilograma teško brončano konjaničko poprsje generala Stonewalla Jacksona, nekoć srce okupljanja Ku Klux Klana u Charlottesvilleu, i doslovno ga isjeckala na komade. Ruke, noge i glava sada su nasumično spojeni u bestijalnu figuru čije iskrivljene udove prate ispali okovi i spuštena šaka. Autorica opisuje djelo kao „lijek” – skulpturu koja umjesto mita prikazuje „užas američke bijele supremacije”.
„Važno je što su ti spomenici skinuti s postolja, izvađeni iz konteksta i dovedeni u dijalog s umjetnicima čije samo postojanje pobija sustav koji ih je nekoć slavio”, rekla je Walker na otvaranju.
Kustos Hamza Walker (nije u rodu s umjetnicom) već godinama obilazi američke gradove koji uklanjaju konfederacijske kipove te ih preusmjerava u umjetničke projekte. Od 68 službenih zahtjeva, dvadesetak gradova prihvatilo je suradnju. Među najtraženijima su upravo dvije skulpture iz Charlottesvillea, simbol krvavog skupa krajnje desnice 2017. – Jackson na konju i Robert E. Lee. Leejev kip je u međuvremenu rastaljen u brončane poluge označene natpisom „Mačevi u plugove”, dok je Jackson dodijeljen losangeleskoj neprofitnoj organizaciji i transformiran u „Unmanned Drone”.
Izložba se prostire na dvije lokacije: većina radova postavljena je u Museum of Contemporary Art (MOCA), a Walkerin kip zauzima samostalni prostor galerije Brick. Posjetitelji ondje nailaze na kontrastne prizore: monumentalne granitne baze ispisane grafitom „Dok se bijela supremacija ruši”, broncu obojanu krvavocrvenom bojom prosvjeda, ali i suvremene radove poput replike ulica Fergusona u bronci Kahlila Roberta Irvinga ili fotografija Jona Henryja s crnim majkama koje u naručju drže žive, ali prestravljene sinove.
Slojeviti postav naglašava koliko je rasna simbolika i danas prisutna. Prema podacima istraživačke grupe Monument Lab, čak četiri od pet konfederacijskih spomenika još uvijek stoji na javnim površinama. Činjenica da su najeksponiraniji primjerci preseljeni u muzej, tvrde kustosi, ne znači da je ideologija koja ih je stvorila nestala; upravo suprotno, i dalje tinja u pokušajima zabrane podučavanja povijesti ropstva ili u opstrukciji biračkih prava.
„Ima u ovoj izložbi ljepote, ali teško sjeda na želudac”, priznao je su-kustos Bennett Simpson. „Bavimo se stvarima koje ljudi najradije guraju pod tepih, a ovdje ih gledaju pravo u oči.”
Dok se golemi kipovi stijegova američke segregacije sada suočavaju s radovima umjetnika koji su unatoč svemu stasali u njezinu sjeni, „Monuments” nudi rijetku priliku da se rana pogleda – i, kako se nadaju organizatori, barem djelomično zacijeli.