U nedavnom obraćanju u Davosu kanadski premijer iznio je dijagnozu aktualnog globalnog poretka koja je posebno odjeknula na Starom kontinentu. U govoru je, prema vlastitim riječima, „precizno detektirao“ ključne simptome dubokih promjena u svjetskoj konstelaciji i pritom poslužio kao „vanjsko ogledalo Europe“.
Premijer je ustvrdio da se međunarodni odnosi ponovno kreću logikom gole moći, dok Europa, kako je rekao, i dalje komunicira u „jeziku postpolitičke samouvjerenosti“. Takav nesrazmjer, upozorio je, svjedoči o „duhovnoj nemoći“ i zamoru europskog kontinenta.
Poruka je jasna: kontinent koji se osjeća umorno i nemoćno teško može provesti nužne političke promjene – bilo unutarnje, bilo na globalnoj razini. Govor time nije otkrivao nepoznate činjenice, već je, prema njegovu tumačenju, naglasio ono što Europa već odavno zna, ali iz nekog razloga ne želi glasno priznati – da se pravila igre mijenjaju, a stara sigurnost postpolitičkog razdoblja nestaje.
Govor kanadskog čelnika tako je izazvao rasprave o sposobnosti Europske unije da se prilagodi svijetu u kojem dominiraju realpolitički interesi i rastuća konkurencija velikih sila. Tvrdi se da, bez svježeg duha i jasnog strateškog usmjerenja, Europa riskira ostati promatrač umjesto aktivnog aktera u preoblikovanju globalnog poretka.