Hrvatski jezikoslovac Domagoj Vidović u novom poglavlju knjige „Bokeljske studije i ogledi” razotkriva slabo poznatu činjenicu: tijekom Drugoga svjetskog rata u selu Kovren, sjeverozapadno od Bijeloga Polja, čak je 22 od 31 evidentirane žrtve Saveznog zavoda za statistiku bilo upisano kao Hrvati – premda je riječ o pravoslavcima.
Vidović u tekstu „Hrvati pravoslavci u crnogorskom Sandžaku” objašnjava da njihova prezimena proizlaze iz srednjovjekovnih hrvatskih imena, koja su se zadržala u današnjem srpskom antroponimskom fondu. Toponimi poput Sutivana i Latinskog groblja te naselja s varijantama etnonima Hrvat dodatno svjedoče o staroj katoličkoj, odnosno hrvatskoj prisutnosti na prostoru Sandžaka.
Autor podsjeća da se hrvatsko ime u unutrašnjosti Crne Gore održalo sve do druge polovice 19. stoljeća, a bilježi i sklonost sandžačkih muslimana prema Hrvatskoj u doba NDH, kada su se i sami izjašnjavali Hrvatima. „Nevjerojatno je da su se pravoslavci u srcu Sandžaka prije manje od osamdeset godina deklarirali kao Hrvati”, ističe Vidović, napominjući da u Kovrenu nema katolika tko zna koliko stoljeća, a od 1948. ni službeno popisanih Hrvata.
Za Vidovića taj slučaj služi kao upozorenje: udaljavanje od matične države i promjena vjere mogu posve promijeniti nacionalni identitet zajednice. Posebno kritizira pasivnost hrvatske države, ali i Crkve, prema današnjim manjinama poput katoličkih Hrvata iz Svebarja (Bar, Spič, Šestani), čija je kulturna baština „neupitno hrvatska”.
„Jao pokrajini koja postane pogranična”, zaključuje jezikoslovac, pozivajući na veću brigu za malobrojne hrvatske zajednice u Crnoj Gori i šire.