Dvadeset pet godina nakon što su obitelji pacijenata očajnički kupovale karte za Kinu ili plaćale privatne klinike u Njemačkoj, Danska danas slovi kao jedno od najuspješnijih mjesta za liječenje raka.
Prijeokret je pokrenut krajem 1990-ih, kada su političari, suočeni s dugim listama čekanja i zastrašujućom statistikom, postigli rijedak nacionalni konsenzus: rak će postati apsolutni prioritet bez obzira na stranačke boje.
Što se promijenilo • Masovna nabava opreme – od 2008. danski javni sustav kupio je čak 30 do 60 najsuvremenijih CT skenera, pa zemlja danas raspolaže s oko 30 uređaja na milijun stanovnika (prosjek razvijenih zemalja je 25,9; Ujedinjeno Kraljevstvo ima tek 8,8). • Čvrsti rokovi – dijagnoza mora biti postavljena unutar dva tjedna, a terapija započeti najkasnije dva tjedna potom. Ako se rokovi probiju, pacijent smije zatražiti premještaj u drugu bolnicu, pa i u inozemstvo, na trošak sustava. • Cjelovita skrb – uz kemoterapiju koja se po potrebi provodi kod kuće, pacijentima se nude savjetovališta i psihološka podrška u posebno uređenim „kućama za savjetovanje”. Bolnički odjeli uređeni su toplim bojama, a zidove krase živopisne fotografije kako bi se smanjio stres.
Rezultati govore sami za sebe • Petogodišnje preživljenje raka rektuma poraslo je sa 48 % (1995.–1999.) na 69 % 2014., dosegnuvši gotovo australsku razinu. • Cilj za brzu dijagnostiku ostvaruje se kod približno 80 % pacijenata.
Iskustvo iz prve ruke Elisabeth Ketelsen (82) dobila je dijagnozu u ponedjeljak, mamografiju i biopsiju obavila do četvrtka, a unutar tri tjedna već bila operirana. „Sve je išlo tako brzo da mi se vrtjelo u glavi”, prisjeća se. Kad joj se prošle godine bolest vratila na kralježnicu, terapija je uvedena odmah, rak se stabilizirao, a Elisabeth se već natjecala na plivačkom mitingu u Singapuru.
Prema riječima Jespera Fiskera, čelnika Danskog društva za borbu protiv raka, ključ uspjeha bio je upravo politički dogovor: „Ako ste odlučni i spremni ulagati, rezultati se mogu postići.”
Danska danas služi kao primjer kako koordinirano ulaganje u opremu, definirani rokovi i briga za psihološko zdravlje mogu dramatično podići izglede oboljelih – i pritom vratiti povjerenje građana u javno zdravstvo.