Beton i drveni brodovi rijetko idu u istu rečenicu, ali sredinom prošloga stoljeća upravo je beton odigrao ključnu ulogu u neobičnoj plovidbenoj priči Komina na Neretvi.
Pedestih i šezdesetih godina, na otprilike dva kilometra dugoj obali toga neretvanskog mjesta, uz tradicionalne lađe i trupice usidrilo se više od pedeset drvenih brodova dužine između 10 i 15 metara. Ni jedan nije stigao turizmom, svi su bili odgovor na rastuću potražnju za prijevozom građevinskog materijala – prije svega betona – duž rijeke.
Živi svjedok tog vremena, Luka Vlahović, danas predsjednik Društva Neretvana u Zagrebu, prisjetio se kako je kao dječak učio zanat na očevu brodu. Otac, kojega je zajednica jednostavno zvala Kapetan, prevozio je beton i druge potrepštine prema gradilištima uz Neretvu, otvarajući put čitavoj floti lokalnih prijevoznika.
„Tko bi rekao da će nas beton učiniti brodarima”, kroz smijeh se sjeća Vlahović. Njegova priča svjedoči o vremenu kad su se na Neretvi spajali nespojivi svjetovi – gradnja na kopnu i drvena plovidba – ostavljajući trag koji Kominjani i danas s ponosom prepričavaju.