Na današnji dan prije 38 godina, 7. svibnja 1988., splitska Jugoplastika ispisala je povijest. U prepunoj dvorani na Gripama Žuti su u odlučujućoj, trećoj utakmici finala prvenstva Jugoslavije svladali beogradski Partizan 88:67 i podigli prvi od četiri uzastopna naslova državnog prvaka.
Atmosfera je, opisuju svjedoci, podsjećala na “žutu oluju”: tribine su bile obojene klupskim bojama, a svaka ulaznica smatrala se zlatnim papirićem prestiža. Igrače je predvodio trener Božidar Maljković, koji je u svojoj drugoj sezoni na klupi Splita već sazrio šampionsku momčad.
Najbolji strijelac večeri bio je Goran Sobin s 28 poena, potpuno zasjenivši centra Partizana Vladu Divca. Udarne snage činili su još Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović i Duško Ivanović, dok je s beogradske strane parket branila plejada budućih zvijezda poput Divca, Aleksandra Đorđevića, Žarka Paspalja i Predraga Danilovića.
Splitski sastav, izrastao ponajprije iz vlastite škole košarke, nastupio je u sljedećem sastavu: Zoran Sretenović 5, Velimir Perasović 10, Toni Kukoč 10, Goran Sobin 28, Željko Poljak 2, Ivica Burić, Žan Tabak, Duško Ivanović 23, Dino Rađa 10 i Pero Vučica. Upravo je taj kostur momčadi kasnije krenuo u osvajanje Europe – tri uzastopna naslova prvaka Starog kontinenta tek su bili na horizontu.
Protiv favoriziranog Partizana, posljednje minute susreta obilježile su emotivne scene. Legendarni tajnik kluba Josip Bilić Biba uoči završne sirene podigao je trofej prema najvjernijim pretplatnicima, prisjećajući se vremena kada je klub igrao u Drugoj ligi. Za navijače je to bio trenutak potvrde da se strpljenje isplatilo.
Toga dana Split nije imao tradicionalnu procesiju povodom blagdana svetog Dujma, ali je grad dobio – kako su mnogi kasnije rekli – “najljepši dar svog zaštitnika”. Prvi trofej iz 1988. označio je početak zlatnog doba splitske košarke i stvaranje generacije koja će potrajati u kolektivnoj memoriji grada mnogo dulje od jedne šampionske noći.