Splitski Hajduk 12. veljače 1989. na mostarskom Bijelom brijegu skinuo je jednu od svojih najtvrdokornijih „uroka” – osvojio je tradicionalni zimski turnir u Mostaru tek iz šestog pokušaja i to bez postignutog gola.
Turnir, pokrenut 1965. u čast dvadesete obljetnice oslobođenja Mostara, godinama je bio hajdučka noćna mora. Splićani su pet puta zaredom ostajali kratkih rukava, dok su domaći Velež, Partizan i inozvani gosti uveseljavali mostarsku publiku. Tek momčad trenera Pere Nadoveze, poznata po granitnoj obrani, prekinula je neslavni niz – na način koji je i danas predmet navijačkih prepričavanja.
• Polufinale: Hajduk – Partizan 0:0 (11 m 5:4)
Zamjenski vratar Zoran Pudar ušao je specijalno za jedanaesterce i skinuo dva udarca, nakon što je u 70. minuti Dragan Karačić propustio realizirati kazneni udarac u regularnom dijelu.
• Finale: Hajduk – Velež 0:0 (11 m 3:2)
Drama je kulminirala kada je Velež poveo 2:0, a prva tri hajdučka izvođača – Jerkan, Miše i Tipurić – promašila su. Pudar je tada još dvaput obranio, a Krstović, Tošić i naposljetku Karačić donijeli su potpuni preokret i pehar put Splita.
Ukupno su na četverodnevnom natjecanju pala samo tri pogotka; jedini u igri postigao je Veležov Repak protiv Sturma. Ostalo su odlučivali udarci s bijele točke, pa je cijeli turnir više nalikovao na maraton nerva nego na reviju zimskog nogometa.
Dan poslije, na Hajdukov 78. rođendan, trofej je svečano unesen u Bijeli salon Poljuda uz gromoglasan pljesak. Bio je to prvi i posljednji put da su „bijeli” podigli mostarski pokal – državne promjene ubrzo su ugasile i turnir i jedno osebujno poglavlje jugoslavenskog nogometa.
