Potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su u rujnu 2025. za 4,2 % u odnosu na isti mjesec prošle godine, pokazuje najnovije izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Na mjesečnoj razini inflacija je iznosila 0,4 %, pa tako rujan potvrđuje blagi uzlazni trend nakon kolovoške stope od 4,1 %.
Najbrže su na godišnjoj razini rasle cijene usluga, i to za 6 %. Slijede hrana, piće i duhan s poskupljenjem od 5,6 %, dok je energija skuplja 4,5 %. Industrijski proizvodi bez energije zabilježili su tek 0,5 % rasta. Gledano iz mjeseca u mjesec, najizraženiji skok od 2,9 % vidljiv je kod industrijskih neprehrambenih proizvoda, dok su se cijene usluga smanjile za 1,1 %, a hrane, pića i duhana za 0,3 %.
U usporedbi s ostatkom eurozone, Hrvatska i dalje bilježi jednu od najviših stopa inflacije. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) procjenjuje godišnji rast od 4,6 %, čime je zemlja izjednačena sa Slovačkom, dok višu stopu ima samo Estonija (5,2 %). Prosjek eurozone iznosi 2,2 %.
Bivši ministar gospodarstva i ekonomski analitičar Ljubo Jurčić naglašava da korijen problema leži u neravnoteži domaće ponude i potražnje. „Inflacija je uvijek odnos ponude i potražnje. Ovdje je karakteristično to da domaća ponuda nije dovoljna. Vlada tako ne može s povećanjem domaće ponude smanjiti inflaciju”, kaže Jurčić.
Posebno ističe uslužni sektor, gdje manjak radne snage dodatno gura cijene prema gore: „Kod nas su usluge obrtnika, instalatera, keramičara, parketara i tako dalje porasle jer ih jednostavno nema. To znači da je ponuda s jedne strane opet manja od potražnje.”
Strah od inflacijske spirale – začaranog kruga rasta cijena i plaća – ocjenjuje neutemeljenim: „Ne, jer inflacijska spirala neće doći zato što je potražnja ograničena s dohotkom.” Jurčić dodaje da se inflacija u ovom slučaju ne može objasniti isključivo monetarnim faktorima ni samim uvođenjem eura, nego prije svega strukturalnim slabostima domaće proizvodnje i tržišta rada.
Prema njegovu mišljenju, daljnje mjere za suzbijanje inflacije trebale bi se usmjeriti na poticanje proizvodnje i vraćanje radne snage, jer samo rast domaće ponude može dugoročno spustiti cijene.