Tri desetljeća nakon što je Operacija „Oluja” označila prekretnicu Domovinskog rata, njezini sudionici i dalje svjedoče o danima ponosa i slave. Ivica Kukavica, umirovljeni bojnik i sadašnji saborski zastupnik, te njegov suborac Ivan Šćurla iz legendarne Treće imotske bojne prisjetili su se 5. kolovoza 1995. – trenutka kada su hrvatske postrojbe ušle u Knin.
Kukavica je tada bio časnik u zapovjedništvu 4. gardijske brigade, zadužen za koordinaciju bespilotnih letjelica, zrakoplovstva i topništva. „Ujutro 4. kolovoza napad je krenuo u pet sati. Sedma gardijska brigada razbila je specijalne jedinice Mile Mrkšića na Dinari, a mi smo kroz njihove ostatke 5. kolovoza krenuli prema Kninu”, prisjetio se. U grad je, kaže, stigao oko 14.30 sati: „U meni je tada nastalo pravo raspamećenje duše, znao sam da je rat gotov i da smo oslobodili Hrvatsku.”
Posebno ističe ulogu domaćih bespilotnih letjelica: „Malo se zna da smo tada imali sofisticirane dronove – naš proizvod – koji su neprijatelju zadavali silne glavobolje.” Grad je, pri ulasku, zatekao uredan, s razbacanim uniformama i nekolicinom uplašenih civila koje su predali UN-u. „Ponosan sam na vojni uspjeh i civilizirano postupanje naše vojske, posve suprotno onome što je Vukovar doživio 1991.”
Iz današnje perspektive, Kukavica priznaje da ga bole poslijeratna suđenja braniteljima i egzodus mladih, ali vidi tračak nade: „Velik broj mladih na Thompsonovu koncertu na Hipodromu daje mi nadu da će nova generacija urediti državu kako branitelji zaslužuju.”
Šćurla, 62-godišnji Medovčanin, imao je drukčiju, ali jednako emotivnu zadaću – prvi je u Knin unio zastavu Treće imotske bojne. „Proći oslobođenim gradom s našim barjakom bio mi je najsvetiji trenutak života”, kaže. Dan prije akcije preko Aržana i Imotskog dovezao je zastavu na Dinaru, a 5. kolovoza ušao u Knin sjevernim prilazom preko Golubića. „Akcija je bila časna i vojnički čista, bez osvete nad civilima. Četnici su se već povukli.”
Prisjećajući se višemjesečnih priprema – od „Zime ’94.” do „Ljeta ’95.” – podsjeća na snijeg preko metra i niske temperature na Dinari: „Sve se to izdržalo. Bili smo svjesni da pišemo povijest.”
Za Šćurlu, tri su događaja obilježila život: Oluja, oslobađanje generala Gotovine i nedavni koncert na Hipodromu. „Ondje sam osjetio isto ono jedinstvo kakvo smo imali ’95. godine. Na nasipu je stajao kombi beogradskih tablica – ostao je netaknut. To govori o našoj mladosti i o tome kakva je Hrvatska danas.”
Dok se 30. obljetnica približava, obojica s ponosom i odgovornošću gledaju na prošlost, ali i na budućnost zemlje za koju su, kako ističu, bili spremni dati sve.