John Fogerty (80), nekadašnji frontmen i autorski genij sastava Creedence Clearwater Revival, napokon je postao vlasnik 69 pjesama koje je napisao između 1968. i 1972. godine. Dobio ih je u siječnju 2023., gotovo 50 godina nakon što ga je strogi ugovor s malom jazz-etiketom Fantasy Records – koji je od benda tražio čak 180 pjesama u pet godina uz minimalne tantijeme – ostavio bez prava i prihoda.
Fogerty je tijekom 1980-ih vodio iscrpljujuće sudske bitke protiv dugogodišnjeg šefa Fantasyja Saula Zaentza, proživljavajući, kako sam kaže, „zatvor u koji sam nepravedno bačen”. U to je vrijeme patio od kreativne blokade, izbjegavao je slušati vlastite hitove poput „Fortunate Son”, „Bad Moon Rising” ili „Proud Mary”, a povremeno se prepustio teškom piću i izljevima bijesa. Situaciju je promijenio 2004. kada je Concord kupio Fantasy, vratio mu zaustavljene tantijeme i otvorio vrata pregovorima o otkupu kataloga.
Prve rezultate novostečenog vlasništva javnost će čuti na albumu „Legacy: The Creedence Clearwater Revival Years”, koji izlazi ovoga mjeseca. Fogerty je klasične hitove ponovno snimio uz pomoć sinova Shanea i Tylera, nastojeći – kako tvrdi – „ponovno postati onaj mladić kojemu je svaki refren bio pitanje života i smrti”.
Unatoč desetljećima sukoba s izdavačem i bračnom tenzijom s pokojnim bratom Tomom Fogertyjem, Creedence je ostao komercijalni div: na Spotifyju ih mjesečno sluša više ljudi nego bilo koji bend iz 60-ih osim Beatlesa, a kompilacija „Chronicle” redovito se drži pri vrhu američke ljestvice albuma. Ljetos je Fogerty, samo nekoliko tjedana nakon 80. rođendana, odsvirao energičan set na glavnoj pozornici festivala Glastonbury.
„Veliki sam vjernik u pjesme”, kaže glazbenik koji je u zlatno doba Creedencea odbacivao devet od deset napisanih komada kako bi na singl stavio „nešto doista dobro”. Slično uvjerenje vodi ga i danas dok, uz potporu dugogodišnje supruge Julie, završava novo poglavlje karijere – ovaj put bez ugovornih okova i s kontrolom nad vlastitim repertoarom.
Fogerty priznaje da i dalje osjeća gorak okus izdaje, ali terapija mu je pomogla stvari nazvati pravim imenom. Na pitanje je li mu slava donijela više patnje nego radosti, odgovara neodređeno, no jasno je da ga povratak pjesmama ispunjava: „Naposljetku, samo želim biti avanturist koji se vratio kući.”