Na konvenciji zagrebačkog SDP-a, održanoj u prepunoj dvorani hotela International, delegati su jednoglasno izabrali Mateja Mišića za novog predsjednika gradske organizacije. Službeno priopćenje stranke slavilo je „jedinstvo i konsolidaciju”, no brojke i okolnosti događaja nude znatno složeniju priču.
• Raspuštanje organizacije: Proces je započeo mjesecima ranije kada je vrh stranke raspustio zagrebački SDP, najavljujući „konsolidaciju”. Novi izbori pokrenuti su iz središnjice, što je, prema kritičarima, ograničilo autonomiju lokalnog članstva.
• Samo jedan kandidat: Mišić je na kraju ostao jedini prijavljeni, pa je ishod bio predvidiv. U javnosti su se pojavile tvrdnje da su potencijalni konkurenti bili obeshrabreni ili nagovoreni da odustanu, kako bi se izbjegla unutarstranačka podjela.
• Kvorum koji se topio: Od 723 ovlaštena delegata, na početku je bilo prisutno 365 – taman za kvorum. No prilikom glasovanja za članove predsjedništva sudjelovalo je samo 261 delegat, što znači da je trećina prisutnih u međuvremenu napustila sjednicu.
• Neiskorištena infrastruktura: Iako zagrebački SDP ima razgranatu mrežu članova po školskim odborima, vijećima mjesnih odbora i gradskih četvrti, odaziv delegata pokazao je slabiju mobilizaciju nego što bi se očekivalo od jedne od najjačih stranačkih organizacija u glavnom gradu.
• Percepcija „fingiranih” izbora: Pojedini članovi stranke javno tvrde da su u više ogranaka provođeni pritisci kako bi se izbjegle izborne utrke. Formalnih dokaza nema, ali kombinacija centralno vođenog procesa, nepostojanja protukandidata i smanjenja kvoruma pojačava sumnje u stvarnu natjecateljsku narav konvencije.
Čelništvo ističe da je jednoglasni izbor znak stabilnosti, dok skeptici upozoravaju da jedinstvo bez natjecanja može prikriti političku inertnost. Konačna je slika konvencije zato dvoslojna: službeno trijumfalna, a u pozadini obilježena pitanjima o granicama unutarstranačke demokracije.