Na društvenim mrežama i u kvartovskim kafićima posljednjih se tjedana sve glasnije ponavlja rečenica: „Pa ovo ti je, druže, jednostranački sustav!” Cilj kritike je već standardno vladajući HDZ, stranka koja neprekidno drži vlast od 2016., a ukupno je u Banskim dvorima provela više od dva desetljeća.
Skeptici tvrde da je HDZ, uz pomoć koalicijskih partnera, kroz godine zavladao svim razinama: Vladom, Saborom, državnim poduzećima pa čak i lokalnim komunalnim tvrtkama. Kao krunski dokaz navodi se praksa da poraženi lokalni čelnici najčešće završe u nadzornim odborima ili upravama javnih sustava. Službenu filozofiju tog pristupa kritičari rezimiraju HDZ-ovom internom krilaticom: „Ako ne možeš pobijediti – infiltriraj se.”
No tvrdnja da Hrvatska živi u de facto jednostranačju suočava se s brojkama. U zemlji je registrirana čak 161 politička stranka, a birači su samo na posljednjim lokalnim izborima mogli birati između desetaka različitih lista. Na primjer, novoizabrani gradonačelnik Siska – i sam bivši SDP-ovac – tek je dvije godine član HDZ-a, što njegovi kritičari tumače kao još jedan dokaz sposobnosti te stranke da širi mrežu utjecaja čak i ondje gdje izgubi izbore.
Neki mu pritom zamjeraju povećanje vlastite plaće, iako ona, kako sam naglašava, nije viša od plaća prvih ljudi drugih velikih gradova. Zamjerke je dodatno pojačala odluka o otkazivanju gradskog koncerta Momčilu Bajagi, koju je obrazložio nedostatkom novca u proračunu.
Rasprava tako ostaje podijeljena: jedni vide sustav u kojem se „sve svodi na HDZ i njegove rođake”, drugi podsjećaju da pluralizam postoji i da su izbori, uz 161 stranku na raspolaganju, i dalje najjače oružje birača koji doista žele promjenu.