Japanska spisateljica Rie Qudan (34) našla se u središtu žustre rasprave nakon što je njezin četvrti roman „Sympathy Tower Tokyo” osvojio uglednu književnu Akutagawa nagradu – iako je dio teksta napisao ChatGPT.
Roman prati arhitekticu Saru Machinu koja projektira neboder-zatvor u kojem bi osuđenici živjeli u „suosjećajnom komforu”. U priču se uvlači i sama autorica, propitujući koliko je javnost doista spremna na milosrdan pristup kriminalcima, osobito nakon šoka zbog atentata na bivšeg premijera Shinza Abea 2022. – događaja koji je, priznaje, poslužio kao okidač za pisanje.
Qudan otkriva da je otprilike pet posto rukopisa – točan udio ni sama više ne želi tvrditi – nastalo u dijalogu s umjetnom inteligencijom. „I don’t feel particularly unhappy about my work being used to train AI”, kaže kroz smiješak preko Zooma iz doma pokraj Tokija. Umjetnu je inteligenciju, dodaje, koristila i kao sugovornika koji joj „odsjajnjuje” ljudske misaone procese te potiče ideje.
No, nije riječ o prikrivenom plagijatu: AI-pasusi u romanu jasno su obilježeni kao razgovor lika s ChatGPT-om. Jedan junak čak osjeća sažaljenje prema chatbotu „condemned to an empty life of endlessly spewing out the language it was told to spew”.
Upitana boji li se da će algoritmi istisnuti autore od krvi i mesa, Qudan odgovara: „Maybe a future will come when that happens, but right now there’s no way an AI can write a novel that’s better than a human author.”
Središnja tema knjige, međutim, nije tehnologija nego – jezik. Qudan secira rastuću upotrebu katakane, pisma rezerviranog za strane posuđenice koje u uhu mnogih Japanaca zvuče mekše i neutralnije od tradicionalnih kanji znakova. Likovi se spore je li poplava katakane znak modernosti ili odricanje od vlastitog jezika; autorica primjećuje da je mlađim generacijama taj „standard” već toliko prirodan da ga više ne propituju.
U političkoj zbilji rasprava dobiva oštricu. Desni pokret Sanseito na izborima je osvojio 14 mjesta u gornjem domu parlamenta uz slogan „Japanese people first” – pri čemu riječ „first” piše upravo katakanom. „By using the katakana equivalent,” ističe Qudan, „a lot of the negative associations can be replaced by neutral ones.” Potez, kaže, omogućuje prikriveni nacionalizam jer „kad netko posegne za katakanom, treba se zapitati: što pokušava sakriti?”.
Iako joj je nagrada donijela olakšanje – „once you make your debut as a writer, there’s a constant pressure to win this prize” – autorica je svjesna da će je i dalje pratiti etiketa „one koja piše uz pomoć AI-a”. No Rie Qudan ostaje mirna: čak i ako se njezine rečenice nađu u bazama podataka budućih modela, „I feel confident there’s a part of me that will remain, which nobody can copy.”