Jadranski naftovod (Janaf) poručio je da „u cijelosti može zadovoljiti sve godišnje potrebe” dviju srednjoeuropskih rafinerija u vlasništvu MOL-a – one u Százhalombattiju pokraj Budimpešte i u Bratislavi. Riječ je o ukupno oko 14 milijuna tona sirove nafte godišnje.
Prema internim testiranjima protoka, sustav od terminala Omišalj do mađarske granice, s 95-postotnom iskorištenosti, može prema Mađarskoj i Slovačkoj transportirati do 12,9 milijuna tona godišnje. Kad se uračuna približno milijun tona nafte koju Mađarska sama proizvede i dodatnih 200 do 300 tisuća tona koje uvozi s hrvatskih polja, infrastruktura bi, tvrde u Janafu, bila dostatna za kompletnu preradu dviju rafinerija.
Unatoč toj mogućnosti, Budimpešta i Bratislava i dalje u velikoj mjeri koriste izuzeće od sankcija na rusku naftu. Podaci pokazuju da je lani uvoz ruske sirovine naftovodima porastao za dva posto u odnosu na 2021.
Ugovor samo za 2,1 milijun tona Trenutačni ugovor između Janafa i MOL-a pokriva transport 2,1 milijun tona sirove nafte do 31. prosinca 2025. Mađarski koncern i njegova slovačka podružnica Slovnaft u više su se navrata žalili na, kako tvrde, „znatno više” cijene transporta preko Hrvatske i na to što je potpisan tek jednogodišnji aranžman.
Iz Uprave Janafa uzvratili su da je MOL imao izbor između jednogodišnjeg i višegodišnjeg ugovora te da je sam odabrao kraću varijantu. „Ne postoji europski referentni pokazatelj za cijenu naftovodnog transporta”, poručili su, naglasivši da Janafovo održavanje strateškog morskog ulaza i trase preko zahtjevnog terena iziskuje visoke troškove sigurnosti i zaštite okoliša. Pritom su dodali da bi povećanje transportiranih količina rezultiralo povoljnijom cijenom za MOL Grupu.
Polemika oko cijena Janaf podsjeća da, za razliku od sustava u vlasništvu vertikalno integriranih naftnih kompanija koje si naftu dopremaju po minimalnim tarifama, hrvatski naftovod posluje kao komercijalno društvo koje mora ostvarivati dobit za dioničare. Mađarsko-slovački dvojac, međutim, drži da su ponuđene tarife „znatno iznad prosječnih europskih”.
Dok traje nadmudrivanje oko cijene i trajanja ugovora, transverzalni kapacitet od jadranske obale prema srednjoj Europi ostaje, po Janafovim tvrdnjama, spreman preuzeti gotovo cjelokupnu naftnu potražnju MOL-ovih rafinerija – bez oslanjanja na rusku sirovinu.