Benjamin Netanyahu odabrao je, čini se, savršen trenutak za pokretanje dosad najveće izraelske ofenzive na Iran. Dok se njegova desna koalicija sredinom tjedna gotovo raspala zbog prijepora o vojnoj obvezi vjerskih studenata, napadi na iranska nuklearna postrojenja te vrh vojne i obavještajne elite Islamske Republike izazvali su efekt „okupljanja oko zastave”.
• U izraelskim zračnim i kibernetičkim udarima, opisanima kao prva faza dugo planiranoga rata, poginula su četvorica najviših zapovjednika Islamske revolucionarne garde, zapovjednik iranskoga ratnog zrakoplovstva i šest istaknutih nuklearnih znanstvenika. • Gađana su skladišta balističkih projektila, dodatno je oslabljen iranski protuzračni štit, a oštećeni su i nuklearni pogoni, iako razmjere štete ostaju nejasne. • U izraelskoj javnosti vlada širok konsenzus da bi nuklearno naoružani Iran predstavljao egzistencijalnu prijetnju.
Neobičan politički sklad Čak i ljuti Netanyahuovi kritičari stali su iza akcije. Oporbeni čelnik Yair Lapid zahvalio je „sigurnosnim snagama”, centristički Benny Gantz objavio je sinagogalnu molitvu za vojnike, a lijevi Yair Golan poručio je: „snažan narod, odlučna vojska i čvrsta pozadina – tako smo uvijek pobjeđivali”. Desničar Avigdor Lieberman kratko je napisao: „Vječni narod se ne boji.”
Motivi i međunarodni odjek Analitičari tvrde da je Teheran sam pripremio teren: odbijao je američke prijedloge i onemogućavao inspekcije IAEA-e, dok je istodobno gomilao visoko obogaćeni uran i napredovao u oružnim projektima. „Napad je postao neizbježan”, ocijenio je umirovljeni general Yossi Kuperwasser.
Washington službeno nije sudjelovao. Državni tajnik Marco Rubio naglasio je da je odluka bila isključivo izraelska, no bivši predsjednik Donald Trump nije otvoreno prigovorio, ostavivši dojam da „drži otvorene sve opcije” – pregovore ili pritisak.
Iranska protureakcija: ograničena, ali opasna Iran je ipak uzvratio balističkim projektilima, pa su se u zaštiti Izraela uključile američke i jordanske snage. No izraelska obrana Željezna kupola, kvalitetnija obavještajna mreža i teško oslabljeni Hezbollah bitno su suzili teheranske mogućnosti.
Šire ambicije? Promatrači podsjećaju da je Netanyahu godinama govorio o potrebi trajnog oslabljenja iranskoga režima. Britanski analitičar Matthew Savill ističe da opseg napada sugerira ambiciju ne samo zaustaviti nuklearni program nego i „osakatiti svaki mogući vojni odgovor, pa čak i destabilizirati režim”.
Kako god se sukob dalje razvijao, jedno je zasad jasno: spektakularni udari pretvorili su posrnulog premijera u politički „pobjednika” i ušutkali, barem privremeno, njegove najžešće kritičare. Hoće li to potrajati – ili će rat izmaknuti kontroli – tek treba vidjeti.